Jučerašnja, a ujedno i prva diskusija održana je na temu ženskog zdravlja, sa fokusom na trenutno stanje i bh. okolnosti, ali i sa primjerima pozitivne prakse iz svijeta. Okupljeni_e su jučer pokazali_e da potreba za otvorenim prostorom za diskusiju i te kako postoji. Gošće su se osjetili slobodnim da dijele i svoja lična iskustva, ali i izazove sa kojima se kao žene susreću svakodnevno.
Govoreći o pitanju ženskog zdravlja i cijeni istog, ovdje je bitno imati na umu i historijski kontekst i način na koji su se žene i njihovo zdravlje doživljavale i tretirale kroz historiju, a opet iz muške vizure. Patrijarhat je oduvijek ženama učitavao različite devijacije, histerije, prikazivao ih opscenim, nazivao ih nerazvijenim muškarcima, mistifikovao njihove orgazme i genitalnu i reproduktivnu anatomiju. Stoga je, imajući to u vidu pitanje ženskog zdravlja uvijek i političko pitanje!
Žene su također podložnije i mentalnim oboljenjima, a naročito je u tom kontekstu zanimljiv i način na koji se pitanje ženskog mentalnog stanja standardizira i prikazuje kao primjer ženskog normiranog ponašanja. Žena je u startu neuračunljiva, neobjektivna, histerična, preemotivna, to je narativ kojim se počinje svaki razgovor o ženama. Na tu temu neke od okupljenih žena jučer su također podijelile i svoja iskustva govoreći o situacijama gdje su ih njihove muške kolege često diskreditirali u startu upravo po tom osnovu, smatrajući ih nedoovljno racionalnim, a previše emotivnim da bi mogle govoriti o nekim temama.
Neke od žena podijelile su i svoja iskustva prve menstruacije, prisjećajući se načina na koji su o tome stidljivo govorile, potajno tražeći odgovarajuće uloške, te neizostavnih školskih predavanja o ženskom zdravlju sa kojih su muškarci uporno izvođeni van jer ih se navodno to pitanje ne tiče.
„Ja sam neka starija generacija, i sjećam se uložaka koji su bili potpuno nefukcionialni, bili su debeli i neupijajući, da bi ne neposredno poslije toga pojavili i ulošci sa krilcima koji su se reklamirali i na televiziji, nakon čega su muškarci, sjećam se, krenuli da se pitaju šta je slijedeće, kao, počinje demistifikacija menstruacije. Malo ko se tad recimo pitao koliko žene zapravo daju para za uloške, plus tablete za bolove. To je opet dakle političko pitanje - zašto žene nemaju određenu subvenciju koja bi im pokrila troškova za uloške i tablete za bolne menstruacije, i do kad će velike industrije profitirati na enigmatičnim pitanjima ženskog reproduktivnog zdravlja?“ rekla je jedna jedna od učesnica dodajući kako se danas ipak bilježe određeni pomaci, a kako u mnogočemu imamo da zahvalimo i današnjem sveopćem razvoju tehnologije. „Danas imamo slučaj da se žene slikaju na društvenim mrežama sa trudničkim stomacima, dok je nekada to bilo toliko primitivno, da je biti trudna isključivo značilo da si imala seks. Danas se može reći da to malo ide i na bolje.
Zdravstvo u službi privilegovanih Nije izostao dio ni u kome su okupljene_i komentirale_i i opremljenost ginekoloških ordinacija i netaktičan pristup zdravstvenih radnika. Građanke_e, su na ovaj način pozvali na odgovornost institucije vlasti, podsjećajući ih da zdravstvo mora biti u službi građanki_a i da ne može biti samo privilegija bogatih i poznatih! „Uvijek mi je nelagodno kada uđem u ginekološku ordinaciju i onda tamo vidim neke srednjovijekovne sprave, hladne i metalne, kao da medicina nije napredovala. Koliko znam u EU se uveliko koriste savremeni, silokonski alati koji momentalno poprime tu tjelesnu temperaturu kad se koristi, a to je svakako bitno, bitno je da se osjećaš ugodno, a ne da ti svaka posjeta ginekologu bude traumatična. Ovdje se prema ženama ponašaju kao da je u bol jedan sastavni dio njihove prirode. Potpuno bezobzirno.“ rekla je jedna od učesnica. Privilegije, ekonomska moć, poznanstva i kontakti, sve su to na naki način faktori koji utječu na to da li ćemo dobiti brzu i kvalitetnu uslugu ili ćemo čekati u redu da budemo naručene_i za šest mjeseci na potreban pregled. Sve su ovo indikatori da je zdravstvo uveliko postalo u službi bogatih i onih koji sebi dostojanstvenu uslugu mogu priuštiti, jer izgleda da je došlo vrijeme dostojanstvene buržoazije. Svi prisutni su se složili oko toga da je ovdje također bitno da svako u skladu sa njihovim resursima izvrši pritisak na institucije vlasti, da se mobiliziraju organizacije koje bi radile obuke i treninge zdavstvenih radnika_ca, gdje bi se podizala svijest o bitnosti ženskog zdravlja, kao važno političkog pitanja. Neki_e od okupljenih također su podijelili i svoja iskustva rada i saradnje u nekim od zdravstvenih centara gdje su, kako kažu, imali priliku sretati scene koje iz horor filmova. „Strašne stvari se događaju, žensko tijelo se tretira kao objekt potpuno liše vlastite volje. Po hodnicima možete vidjeti žene kojima krvare, koje tako šetaju hodnicima u bolničkim spavaćicama, kolektivna tuširanja, neobazriv pristup trudnicma, ućutkivanja, potpuno dehumanizacija! U nekim javnim zdravstvenim institucijama recimo, ako nemate para da platite anesteziju, rade vam abortus potpuno na živo, dakle bez anestezije... Istini za volju i doktori su prilično traumatizirani, rade u prilično nehumanim uslovima, ponekad bez osnovnih sredstava za rad. Većina zdravstvenih radnika ima izražen PTSP-a, a malo ko radi sa i sa njima.“ Ko će na kraju odgovarati za posljedice i za narušeno zdravlje građana i građanki, postavlja se pitanje? Diskusija je zaključena podsjećanjem da je u svim zdravstvenim institucijama dostupan sandučić u koji možete ubaciti svoje primjedbe, žalbe, pohvale ili sugestije za unaprijeđenje trenutnog zdravstvenog sistema, a sve s ciljem kako bi se zdravstvu vratilo dostojanstvo, a zdravstvo vratilo svim građanima i građankama! Piše: Mirza Halilčević