Ponos u politici: Pozitivne prakse inkluzije LGBTI+ osoba u svijetu

Svjedoci smo da je aktivna svakodnevna borba za prava LGBTI+ osoba, kako u svijetu tako i kod nas. Dok borba uistinu bilježi određene pomake, moramo primijetiti da nema dovoljne zastupljenosti LGBTI+ osoba u medijima, javnosti i političkom životu, posebno u lokalnom kontekstu Bosne i Hercegovine. Ipak, u svijetu možemo primijetiti rastući broj javno autovanih političara i političarki koji_e uživaju podršku svojih građana i građanki. Cilj ovog teksta jeste da predstavi problematiku lokalne politike i lokalni kontekst, ali i pokaže pozitivne prakse u svijetu, a s ciljem promocije LGBTI+ identiteta i vidljivosti ove tematike u političkoj sferi. Članak će nadalje pokazati šta zapravo ilustruje riječi „Ponos u politici“ i zašto je on važan u političko-društvenom kontekstu.

Vidljivost kao politički čin

Vrlo često se može čuti rasprava da li je autovanje ujedno i politički čin ili ne. Iako ovo biva donekle kontraverzna tema, treba ju sagledati iz šireg aspekta jer svako autovanje pokreće i različite razgovore o stavovima, predrasudama i ličnim razmišljanjima, što može rezultirati jasnom promjenom političkog stava. U svijetu je ipak jasno da je jedna od ključnih dimenzija napretka aktivizma rastuća vidljivost LGBTI+ osoba u političkom životu. Biti otvoreno LGBTI+ osoba u politici nije samo lična odluka – to je i politički čin koji šalje snažnu poruku da seksualna orijentacija ili rodni identitet ne bi smjeli biti prepreka za javnu službu.

Primjeri kao što su Tammy Baldwin, prva otvoreno lezbejska senatorica u Sjedinjenim Američkim Državama ili Leo Varadkar, bivši premijer Irske i jedan od rijetkih otvoreno gej lidera na svjetskoj političkoj sceni, predstavljaju važne prekretnice. Njihova prisutnost u vrhu vlasti šalje snažnu poruku podrške i prihvatanja različitosti.

U Latinskoj Americi, Tamara Adrián, prva transrodna osoba izabrana u Nacionalnu skupštinu Venezuele, i Erika Hilton, prva crna trans žena izabrana u brazilski parlament, postale su simboli borbe za inkluziju u regiji koja se često suočava s visokom stopom nasilja nad LGBTI+ osobama.

Zakonodavne promjene i politička volja

Prisutnost LGBTI+ osoba u politici često vodi ka konkretnim zakonodavnim reformama koje direktno poboljšavaju kvalitet života LGBTI+ zajednice. Na primjer, u Kanadi, pod liderstvom premijera Justina Trudeaua – koji, iako nije pripadnik LGBTI+ zajednice, aktivno zagovara prava LGBTI+ osoba – usvojeni su zakoni koji zabranjuju praksu tzv. „konverzijske terapije“ i jačaju zaštitu od diskriminacije.

Slično tome, Malta, iako mala zemlja, danas je globalni lider kada je riječ o pravima LGBTI+ osoba. Zahvaljujući političkoj volji i djelovanju nevladinog sektora, Malta je usvojila neke od najnaprednijih zakona u Evropi koji štite prava trans i interspolnih osoba, uključujući pravo na samoidentifikaciju roda bez medicinske intervencije.

Političke stranke kao nosioci promjena

U mnogim zemljama, političke stranke igraju ključnu ulogu u promovisanju inkluzije. Zelene, socijaldemokratske i liberalne partije često su prve koje uvode LGBTI+ agende u svoje političke programe, ali sve više i konzervativne stranke prepoznaju važnost inkluzivnosti.

U Njemačkoj, stranka Zeleni je dugogodišnji saveznik LGBTI+ zajednice, a među njenim liderima su i otvoreno LGBTI+ političari. Volker Beck, bivši poslanik Zelenih, bio je jedan od najglasnijih zagovarača legalizacije istospolnih brakova. S druge strane, u Velikoj Britaniji, i Konzervativna stranka je napravila značajne korake: Ruth Davidson, bivša liderka škotskih konzervativaca, bila je prva otvoreno lezbejska osoba na tom položaju, dok je David Cameron tokom svog mandata omogućio legalizaciju istospolnih brakova u Engleskoj i Velsu.

Međunarodne inicijative i diplomatski pritisak

Pozitivne prakse ne dolaze samo unutar nacionalnih granica. Mnoge međunarodne inicijative i savezi promovišu LGBTI+ prava kao dio šire agende ljudskih prava. LGBTI Core Group pri Ujedinjenim nacijama okuplja više od 30 zemalja i organizacija koje rade na globalnom promovisanju i zaštiti prava LGBTI+ osoba.

Evropska unija je takođe važan akter – kroz svoju Strategiju za ravnopravnost LGBTIQ osoba 2020–2025, EU se obavezala na stvaranje „Unije jednakosti“, što uključuje borbu protiv diskriminacije, zločina iz mržnje i promociju jednakih prava u svim državama članicama. EU takođe koristi svoj diplomatski i finansijski uticaj da podrži LGBTI prava u zemljama koje teže članstvu ili sarađuju kroz partnerske sporazume.

Lokalni lideri i gradovi kao inkubatori promjene

Iako nacionalna politika ima ogroman značaj, lokalne vlasti često prednjače u inovacijama i inkluzivnosti. Gradovi poput San Francisca, Berlina, Amsterdama i Buenos Airesa poznati su po svojim progresivnim politikama prema LGBTI+ osobama. Gradonačelnici i lokalne vlasti uvode politike protiv diskriminacije, osiguravaju sredstva za LGBTI+ centre, edukativne programe i podršku marginaliziranim grupama unutar same LGBTI+ zajednice.

Na primjer, Madrid, domaćin jednog od najvećih Pride događaja u Evropi, redovno donosi mjere podrške zajednici, uključujući edukaciju u školama, subvencije za LGBTI+ organizacije i kampanje protiv homofobije.

Uloga civilnog društva i sinergija sa političarima_kama

Pozitivne političke prakse često su rezultat bliske saradnje između političkih aktera i civilnog društva. Organizacije koje se bore za prava LGBTI+ osoba igraju ključnu ulogu u lobiranju, edukaciji i javnom zagovaranju. Njihovo partnerstvo s progresivnim političarima omogućava kreiranje politika koje su informisane, inkluzivne i održive.

U Južnoj Africi, saradnja između aktivista i političkih lidera iz Afričkog nacionalnog kongresa (ANC) omogućila je da ova zemlja postane prva u Africi koja je legalizovala istospolne brakove još 2006. godine – iako se i dalje suočava s izazovima u provedbi zakona i suzbijanju nasilja.

Izazovi i dalje postoje

Uprkos brojnim pozitivnim primjerima, realnost je da LGBTI+ osobe širom svijeta i dalje žive u nesigurnosti i diskriminaciji. U više od 60 zemalja homoseksualnost je i dalje kriminalizovana, a u nekima čak i kažnjiva smrću. Pojedine vlade koriste anti-LGBTI retoriku kao političko oružje za mobilizaciju podrške i stvaranje moralne panike.

Zato su primjeri pozitivne prakse važniji nego ikad – ne samo kao dokaz da promjena jeste moguća, već i kao inspiracija za dalje djelovanje. Prisutnost LGBTI+ osoba u politici nije samo pitanje reprezentacije, već i način da se stvori inkluzivniji svijet za sve.

Politika ponosa kao politika jednakosti

„Ponos u politici“ nije samo slogan – to je pokret koji zahtijeva hrabrost, solidarnost i odlučnost da se stvori društvo u kojem su svi građani jednaki, bez obzira na svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Pozitivne prakse iz cijelog svijeta pokazuju da kada LGBTI+ osobe dobiju prostor u politici – bilo kao izabrani zvaničnici, bilo kao saveznici unutar političkih stranaka – čitava društva postaju otvorenija, pravednija i slobodnija.

U vremenu kada se ljudska prava često nalaze pod prijetnjom, politika ponosa ostaje svjetionik nade. Ona pokazuje da inkluzija nije samo moralna obaveza, već i temelj demokratskog razvoja.

Ovu aktivnost je podržala Vlada Kanade kroz projekat "Building Political Power in the Margins: Strengthening Civic Participation of Rural Women and LGBTI+ People in Tuzla Canton through Education, Skills Training, and Community-Based Advocacy"

Zahvalni smo Kanadi na doprinosu ovom projektu putem Kanadskog fonda za lokalne inicijative. Stavovi izneseni u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno stavove Vlade Kanade.