Šta znači biti politički aktivna žena ili LGBTI+ osoba danas?

Za mnoge ljude politička aktivnost se i dalje veže isključivo za političke stranke, izborne kampanje i formalne pozicije moći. Politika se često doživljava kao nešto udaljeno, kruto i rezervisano za uzak krug ljudi koji već imaju uticaj. Međutim, za žene i LGBTI+ osobe — posebno one koje žive u ruralnim i manjim sredinama — politički angažman danas ima mnogo šire i složenije značenje.

U kontekstima u kojima su društvene norme strogo nametnute, resursi ograničeni, a vidljivost može imati vrlo konkretne posljedice, politička aktivnost nije vezana samo za institucije. Ona se ogleda u svakodnevnim odlukama, javnom prisustvu i hrabrosti da se govori, djeluje i postoji otvoreno u vlastitoj zajednici. U tom smislu, političko djelovanje počinje mnogo prije izbora, mandata ili članstva u stranci. Ono počinje u trenutku kada se prekine šutnja.

Kada vidljivost postaje politički čin

Za mnoge žene i LGBTI+ osobe izlazak u javni prostor nije neutralan čin. Javno iznošenje mišljenja, učešće u raspravi, pokretanje inicijative ili kandidatura za političku funkciju često sa sobom nose rizik — naročito u ruralnim sredinama gdje su društveni odnosi uski, a privatnost ograničena.

U takvim okruženjima, sama vidljivost postaje politički čin. Učesnice su govorile o strahu od reakcije okoline, porodice i šire zajednice, o pritisku koji dolazi kroz rečenice poput „šta će selo reći“, „nije to za tebe“ ili „nemoj se eksponirati“. Posebno su isticale da se žene koje se politički aktiviraju, a naročito one koje se kandiduju za istaknutije pozicije, često diskredituju na osnovu svoje prošlosti, privatnog života ili izgleda. Umjesto da se raspravlja o njihovim idejama i programima, fokus se prebacuje na to „kakva je bila“, „šta je radila“, da li je „dovoljno pristojna“, ili se otvoreno poručuje da ženama nije mjesto u politici, već u unaprijed određenim, tradicionalnim ulogama.

Osim toga, učesnice su navodile i iskustva vrijeđanja zasnovanog na izgledu, inteligenciji ili pretpostavljenoj „nesposobnosti“, što dodatno obeshrabruje žene da se uključe u politički život. Ovakvi obrasci pokazuju da politički angažman žena često nosi daleko veću cijenu nego angažman njihovih muških kolega, jer se istovremeno dovodi u pitanje i njihova stručnost i njihov legitimitet da uopće budu prisutne u javnom prostoru.

Zbog toga mnoge žene i LGBTI+ osobe vrlo rano nauče da nevidljivost može biti strategija preživljavanja. Povlačenje, šutnja i izbjegavanje javnog angažmana često djeluju sigurnije nego ulazak u prostor u kojem se ne preispituju samo stavovi, već i identitet i dostojanstvo same osobe. Politička pasivnost tako nerijetko nije nezainteresovanost, već posljedica dugotrajnog prilagođavanja društvenim ograničenjima.

Politički aktivizam izvan institucija

Jedna od ključnih promjena do koje dolazi kroz političko obrazovanje i zajedničko učenje jeste shvatanje da politički aktivizam ne počinje i ne završava formalnim funkcijama. On može imati različite oblike: pokretanje lokalne inicijative, zagovaranje boljih javnih usluga, organizovanje komšija oko zajedničkog problema, učešće u javnim raspravama ili insistiranje na odgovornosti lokalnih vlasti.

Tokom edukativnih modula, učesnice su često isticale da su tek tada shvatile da su i ranije bile politički aktivne, iako to nikada nisu tako nazivale. Briga o problemima u zajednici, reagovanje na nepravdu, podrška drugima, iniciranje razgovora ili povezivanje ljudi oko zajedničkog cilja — sve su to oblici političkog djelovanja koji su ranije ostajali neprepoznati ili potcijenjeni. Ova spoznaja im je omogućila da vlastito iskustvo sagledaju kao relevantno i vrijedno, a ne kao nešto „nedovoljno“ ili „nevažno“.

U ruralnim sredinama, gdje formalni politički kanali često djeluju zatvoreno ili nedostupno, ovakvi oblici angažmana su često najrealniji i najdjelotvorniji prvi korak. Oni omogućavaju postepeno građenje samopouzdanja, razvoj vještina i pokretanje promjena na nivou koji je opipljiv i ostvariv.

Nejednaka cijena političkog angažmana

Političko djelovanje ne nosi iste posljedice za sve. Žene i LGBTI+ osobe često plaćaju veću ličnu cijenu kada se pojave u javnom ili političkom prostoru. Njihov angažman se češće procjenjuje kroz prizmu rodnih normi, morala, izgleda ili identiteta, a ne kroz sadržaj i vrijednost njihovih ideja.

Žene koje govore odlučno mogu biti označene kao „nepristojne“ ili „agresivne“, dok se LGBTI+ osobe često svode isključivo na svoj identitet, umjesto da budu prepoznate kao politički subjekti. Umjesto rasprave o argumentima, fokus se prebacuje na pitanje legitimiteta: ko si ti da govoriš, zašto si vidljiva i zašto remetiš ustaljeni poredak.

Ovakvi dvostruki standardi dodatno obeshrabruju političko učešće i učvršćuju uvjerenje da je politički prostor neprijateljski ili nesiguran. Dugoročno, to vodi ka autocenzuri i povlačenju iz javnog života, čime se postojeće nejednakosti dodatno produbljuju.

Od individualne hrabrosti do kolektivne snage

Iako politički angažman često počinje kao lična odluka, njegova održivost u velikoj mjeri zavisi od kolektivne podrške. Izolacija povećava ranjivost, dok povezanost stvara otpornost. Upravo zato su učesnice Akademije posebno isticale važnost prostora u kojem su se osjećale sigurno, prihvaćeno i podržano.

Mnoge od njih su navele da su na Akademiju došle bez jasnih očekivanja, ali da su vrlo brzo razvile snažan osjećaj pripadnosti i međusobnog povjerenja. Atmosfera koju opisuju kao „porodičnu“ omogućila im je da govore otvoreno, dijele dileme i strahove, ali i da se međusobno ohrabruju. Ta spoznaja da nisu same, da postoje druge žene i LGBTI+ osobe sa sličnim iskustvima i izazovima, bila je ključna u njihovom osnaživanju.

Prelazak iz „sama sam“ u „nismo same“ predstavlja važnu prekretnicu. Time se politički angažman prestaje doživljavati kao izolovan čin hrabrosti i postaje kolektivni proces utemeljen na solidarnosti, podršci i zajedničkom učenju.

Politička aktivnost kao proces, a ne titula

Važno je redefinisati i očekivanje da politički angažman mora biti stalan, formalan i vidljiv da bi bio legitiman. U stvarnosti, politička aktivnost se često odvija u fazama. Postoje periodi javnog djelovanja, ali i povlačenja, intenzivnog angažmana, ali i odmora i refleksije. Posmatranje političke aktivnosti kao procesa, a ne stalne uloge, omogućava ljudima da učestvuju na način koji je održiv. Time se smanjuje pritisak, sprječava sagorijevanje i priznaje da je briga o sebi i drugima također politički čin.

Prema širem razumijevanju političkog učešća

Biti politički aktivna žena ili LGBTI+ osoba danas, posebno u ruralnom kontekstu, znači kretati se kroz složen prostor mogućnosti i rizika. To podrazumijeva redefinisanje politike izvan institucija, prepoznavanje svakodnevnih djelovanja kao političkih i prihvatanje činjenice da angažman može imati različite oblike.

Politička aktivnost ne bi trebala biti privilegija nekolicine, već temeljni dio demokratskog društva. Kada su žene i LGBTI+ osobe isključene — formalno ili neformalno — cijela zajednica gubi znanje, perspektive i potencijalno liderstvo.

Ova promjena ne dešava se preko noći, ali predstavlja ključni korak ka inkluzivnijim i otpornijim lokalnim demokratijama — u kojima politička aktivnost ne zavisi od toga ko već ima moć, već od toga ko se usuđuje da se uključi.

Ovu aktivnost je podržala Vlada Kanade kroz projekat "Building Political Power in the Margins: Strengthening Civic Participation of Rural Women and LGBTI+ People in Tuzla Canton through Education, Skills Training, and Community-Based Advocacy"

Zahvalni smo Kanadi na doprinosu ovom projektu putem Fonda za lokalne inicijative Kanade.

Stavovi izneseni u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno stavove Vlade Kanade.