Nina Kraljić stiže na RahatluQ: „Glazba ruši barijere i povezuje nas na dubok način“

piše Enisa

RahatluQ u Tuzli okuplja umjetnost, aktivizam i zajednicu, stvarajući prostor za slobodno izražavanje, povezivanje i razgovor o temama koje su često potisnute na marginu. Tako će nam prvu noć, u gradskom parku sa početkom u 22 sata nastupiti Nina Kraljić.

Jedna od gošći ovogodišnjeg festivala bit će Nina Kraljić, koja u Tuzlu stiže u trio formaciji, zajedno s klarinetistom Josipom Mimicom i lutnjistom Krunom Carićem. Publici RahatluQ-a donose intiman koncert koji spaja etno, world music, filmsku muziku i različita zvučna putovanja u Nininom prepoznatljivom interpretativnom izrazu.

S Ninom smo razgovarali o njenom umjetničkom putu, odnosu prema publici, autentičnosti, važnosti umjetnosti kao prostora slobode, ali i o tome šta tuzlanska publika može očekivati od njihovog nastupa.

„Glazba koja je ranjiva, srčana i dira u dušu“

Za publiku koja možda još nije imala priliku upoznati njen rad, Kraljić sebe danas opisuje prije svega kroz muziku koju živi. „Predstavila bih se publici kao osoba koja živi glazbu koja je ranjiva, srčana, dira u dušu, a stilski kombinira etno, filmsku glazbu i world music.“ Za nju koncert nije prostor jasne podjele između izvođača i publike. Upravo suprotno, nastoji da svaki nastup postane zajedničko iskustvo. „Na pozornici se trudim kreirati svaki put drugačije jer nikad ne otpjevam istu pjesmu jednako. Volim stvoriti prisan kontakt s ljudima bez onog osjećaja izvođač - publika; više kao da smo se našli da zajedno kreiramo.“ Umjetničko i lično za nju je teško razdvojiti. „Ono tko smo prelijeva se u ono što stvaramo, a najviše me hrani svijest da je glazba lijek.“

Ninin muzički put prolazio je kroz različite stilove, od klasične akademije, jazza i mjuzikla do etna i drugih muzičkih pravaca. Danas na to gleda kao na potrebno istraživanje. „Prošla sam razne stilove, tražila sam se i drago mi je da sam si dozvolila to putovanje. Kad imaš puno stilova koji te zanimaju, zna biti izazovno usmjeriti se u jednu kutiju.“ U jednom trenutku, kaže, bilo joj je važno napraviti odmak od stalnog slušanja muzike kako bi otkrila šta zaista osjeća kao vlastito. „Želja mi je bila naći svoj autentični izričaj.“ Upravo zato na koncertima voli kombinirati pjesme koje su publici poznate sa onima koje možda čuju prvi put. „Čak i kada ne razumijemo pjesmu tekstualno ili nam je posve novo iskustvo, svejedno nas dotiče. To mi je dokaz da glazba ruši barijere i povezuje nas na dubok način.“ Važan dio njenog stvaralaštva je i spiritualnost, za koju vjeruje da se osjeti i u načinu na koji pjeva.

Trio koji u Tuzlu donosi posebno zvučno putovanje

Na RahatluQ Nina dolazi zajedno s dvojicom instrumentalista koje opisuje kao izuzetne muzičare, ali prije svega kao ljude s kojima uživa stvarati. „Imam divne dečke instrumentaliste, svaki je poseban na svoj način, autentičan, simpatičan i iznimno talentiran.“ Josip Mimica svira klarinet, dok je Kruno Carić lutnjist koji svira i druge instrumente, među kojima su sarod i saz. „Izniman je gušt svirati i družiti se s njima. Ekstremno su talentirani, a iznad svega su divni ljudi.“ Publika, kaže Nina, može očekivati prije svega intiman koncert. „Nekako što sam starija, vjerujem u onu izreku ‘manje je više’. Bitna mi je toplina i međusobna komunikacija s publikom.“ Ne želi unaprijed potpuno definirati šta koncert mora postati, jer svaki nastup vidi kao zaseban trenutak. „Zadovoljna sam ako sam osjetila da svi uživamo i da se stvara nešto iz trenutka.“

Voljela bi da se tokom koncerta stvori osjećaj svojevrsnog izlaska iz svakodnevice. „Bitno mi je da iskustvo stvori neki osjećaj kao da smo malo izašli s ovog planeta u nešto šire, jer glazba zaista ima tu moć. Vjerujem da će ljudima ovaj koncert biti baš posebno iskustvo.“

Biti svoj – bez performansa

Jedna od tema koje se prirodno povezuju s RahatluQ-om jeste sloboda izražavanja identiteta, a upravo autentičnost Nina vidi kao jedan od temelja dobre umjetnosti. „Znam često reći da mi se nikad nije desilo da mi se netko ne svidi kao čovjek, a da mi je sjajan muzičar. Svi sjajni muzičari su iskreni i svoji ljudi i to se osjeti u načinu na koji sviraju i stvaraju.“ Glas ili instrument, kaže, samo su produžetak osobe koja ih koristi. „Zato je iznimno bitno biti svoj, doći ogoljen takav kakav jesi u datom trenutku pred ljude.“ Upravo takva iskrenost umjetnika, smatra, daje i publici dozvolu da bude autentična. „Na taj način umjetnik otvara prostor publici da spozna da se može itekako biti svoj uvijek. Mislim da je to jako bitno i iscjeljujuće – doći kao čovjek, iskren i svoj, bez performansa.“

RahatluQ nastoji stvarati siguran prostor za LGBTI+ zajednicu i kroz umjetnost povezivati ljude koji možda dolaze iz različitih iskustava i identiteta.

Za Ninu je posebno važno da ljudi mogu živjeti autentično, ali bez stvaranja novih podjela. „Osobno smatram da je bitno da ljudi budu svoji i da je jednako bitno da se ne stvara razdor između ovih ili onih.“ Hrabrost da se bude vidljiv i autentičan, smatra, uvijek podrazumijeva ranjivost. „Hrabrost uvijek zahtijeva ranjivost i otvorenost. To nije lako nikome, ali je jedini ispravan put ka autentičnom životu.“ Upravo zato prostori u kojima različitost ne mora biti skrivena mogu imati mnogo šire značenje od samog festivalskog programa.

Umjetnost kao društvena snaga

Kraljić nema dilemu kada je riječ o pitanju može li umjetnost mijenjati društvo. Ona sa lakoćom odgovara jasno: „Apsolutno!“. Muziku vidi kao jedan od najsnažnijih medija upravo zato što direktno utiče na emocije i način na koji doživljavamo svijet. „Glazba ima moćan utjecaj na cijelo naše biće.“ Zbog toga smatra da umjetnici trebaju biti svjesni onoga što svojim radom šalju u prostor, ali i da publika treba obratiti pažnju na sadržaj kojim se okružuje. „Općenito je kultura i umjetnost nešto što treba čuvati i njegovati na maksimalnoj razini.“

Za kraj, Nina publici u Tuzli ne obećava samo koncert, već susret. „Vjerujem i osjećam da će se stvoriti jako zdrav prostor da se međusobno povežemo na jednom srčanom, ljudskom aspektu, a toga nam svima treba u vremenu u kojem živimo.“ A njena posljednja poruka pred dolazak na RahatluQ je jednostavna: „Ja se u svakom slučaju jako radujem!“

Članak je objavljen uz podršku Ministarstva vanjskih poslova i trgovine Irske. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Autora_ke i nužno ne odražava stavove Tuzlanskog otvorenog centra ili Ministarstva vanjskih poslova i trgovine Irske niti Vlade Irske.