Biti izvan okvira binarnog sistema rodnih identiteta (muškarac i žena), u kojem društvo neprestano kreira pravila ponašanja, način oblačenja, govora pa na kraju i samog izgleda može biti izuzetno štetno po mentalno zdravlje mladih osoba. Nezastupljenost rodne nebinarnosti i izlazaka iz kutije binarnog u medijima predstavlja veliki problem današnjice. TOC, kao organizacija koja se bavi pitanjima i pravima LGBTI osoba odlučila je pružiti veći prostor vidljivosti rodno nebinarnih osoba u serijalu članaka Rodno nebinarni_e, ali ponosni_e. Ovaj serijal će u narednim mjesecima dati neophodnu platformu rodno nebinarnim osobama da iskažu svoje emocije, osjećaje, kreativnost i jednostavno autentičnost. Šarenilo duginih boja postoji sa razlogom, pa hajmo mu dopustiti da se ovdje prikaže u svim svojim identitetima i svjetlima.
Čast nam je ovaj serijal pokrenuti razgovorom sa, kako ti ona kaže „Vašom/našom rodno nebinarnom lezbejkom D.“, koja živi i radi u Tuzli. Razgovarali_e smo o strahovima, idejama, ponosima, osječanjima i pokušali_e predivan razgovor sročiti u ovaj intervju.
Često je pitanje šta je to zapravo rod i koliko on može biti fluidan. Rod kao društveni konstrukt mijenja svoje norme kako se mijenja, odnosno evolvira i samo društvo. Promjene zavise od historijskog trenutka, geografskog područja i kulturoloških običaja. Upravo o tome govorila je nam je naša D. na početku razgovora:
„Ovdje je bitno naglasiti da je rod socijalni konstrukt, pa tako i sam ovisi od društvenog konteksta u kojem se trenutno nalazimo. Rodni identitet se razlikuje u ovisnosti od toga u kojem se historijskom vremenu nalazimo. Svaki historijski period donosi nove norme, pa tako donosi promjene i u rodnom identitetu ili rodnoj ekspresiji. Uzimajući u obzir da se historijski mijenjao način na koji gledamo i doživljavamo rod, vrlo je lako zaključiti da rod jeste fluidan i da ovisi od mnogih vanjskih, ali i unutrašnjih faktora. Rod je jako kompleksan konstrukt, te je pogrešno smatrati ga stalnim i nepromjenjivim. Ponekada osobe mogu imati rodnu fluidnost u svrhu pronalaska nekog „trajnog“ rodnog identiteta, dok druge osobe mogu imati rodnu fluidnost neograničeno dugo kao jedan vid njihovog životnog iskustva sa rodom. Rod nije binaran i ne može se smjestiti samo u kategoriju muškog ili ženskog. Rodni identitet je spektar i način na koji ga doživaljvamo se može promijeniti vremenom.“
Rod kao takav doista jeste promjenjiv, na njega utiču mnogo faktori, a jedni od najbitnijih su oni unutarnji. Naše emocije, obrasci ponašanja, znanja, ambicije i snovi čine naše identitete. Ponekada se teško pronaći u svemu tome i etiketirati se određenim identitetom, a ponekada je etiketa naprosto suvišna. Upravo zbog ovoga usljedilo je jedino logično pitanje Kako je bilo pronaći se i identificirati, kako je izgledao ili izgleda taj proces kod tebe?
„Prvo sam se pomirila i prihvatila svoj seksualni identitet lezbejke, a zatim je krenulo proispitivanje rodnog identiteta. Razumijem da sam odgajana u šablonu žene, ali taj identitet nije nešto sa čim se ja osjećam najugodnije, ali ni identitet muškarca nije nešto sa čime sam se osjećala ugodno (vjeruj mi, pokušala sam i to). Niti se osjećam kao žena, niti kao muškarac, pa u koju kutiju onda da se strpam? Krenula sam propitivati čitavu svoju rodnu ekspresiju i način na koji se ja prikazujem svijetu. Jednostavno sam krenula više da čitam i pronalazim dostupne informacije o čitavom pojmu roda. Naišla sam na termin rodna nebinarnost i jednostavno sam osjetila kao da se posljednja puzzla (slagalica) koja je nedostajala sklopila u meni. Nebinarnost jeste izlazak iz već postavljenih muških i ženskih okvira. A mislim da sam tome i prije težila, samo nisam pronašla odgovarajuću riječ kojom bih opisala ono što osjećam u sebi. Došla sam trenutno do momenta gdje je moja rodna ekspresija više androgina nego inače, i u tome se najugodnije osjećam. Bitno mi je naglastiti da androginost NE DEFINIŠE moju ili vašu rodnu nebinarnost ili rodnu fluidnost. Ne dugujemo nikome taj androgini momenat u svojoj rodnoj ekspresiji da bi bili validirani_e kao rodno nebinarna ili rodno fluidna osoba.“
Često se o LGBTI osobama stvaraju različite slike u mislima, a proizilaze iz kojekakvih stereotipa i diskriminatornih stvaova. Moramo napomenuti da rodno nebinarne osobe ne moraju izgledati manje ili više feminino, maskulino ili androgino u bilo kojem smislu, samo zato jer su rodno nebinarne. Svi_e mi imamo svoje načine rodne ekspresija i upravo to nas čini jedinstvenima. Ja bih rekao da je upravo rodna nebinarnost ta koja nas pušta okova i dopušta nam da budemo upravo ono što jesmo. Našu D. smo upitali_e i o njenim strahovima ali i nekoj zbunjenosti koja se možda usputno pojavljuje.
„Trenutno što me najviše zbunjuje i plaši jeste moment da rodna nebinarnost nailazi na visok stepen nerazumijevanja kako od strane šire zajednice, tako i od same LGBTIQ zajednice. Često su rodno nebinarni identiteti manje validirani ili su često shvaćeni neozbiljnim. To me nekad dovede do stanja konfuzije gdje ponovo krećem u propitivanje svog rodnog identiteta i toga da li sam ja to samo sebi samo umislila. Tako da vjerujem da sam još uvijek u nekom procesu pronalaska onoga što me najviše i najbolje definiše (iako nikome nismo dužni_e da stavimo na sebe neku etiketu, ja se osjećam ugodnije kada je imam).“
Iskrenost prema sebi ključ je slobode i uspjeha – tako kažu neki mudri psiholozi i mudre psihologinje. Ne možemo se a ne složiti s tim. Priznati sebi da se još uvijek pronalazite i da vam je etiketa kao takva bitna jer to znači i pripadanje je sasvim uredu. S druge strane moramo napomenuti da je uredu i ne željeti etikete, odbijati ih i jednostavno biti autentični_e bez njih. No, u svemu tome je jedno sigurno, a to je da ljudi uvijek idu ka tome da se osjećaju pripadajuće, prihvaćeno i dio zajednice. Svo vrijeme čitate riječi koje izgovaramo/pišemo naša D. i autor_ka članka, D. je upravo o kontekstu jezika započela kroz prizmu toga koliko su riječi bitne i koliko jake mogu biti.
„Ja sam neko ko smatra da su naše riječi naše najjače oružje, pomoću kojeg izražavamo naše misli, želje, motive, ali i naš identitet. Moramo razumijeti da riječi imaju svoju težinu i da je bitno voditi računa o tome na koji način ćemo iskazati ono što osjećamo u sebi. Naš jezik je jako binaran i krut. Jednostavno ne dozvoljava mogućnost korištenja drugih zamjenica sem muških zamjenica - on ili ženskih - ona. Nemogućnost da u BHS jeziku dodamo i rodnoneutralne zamjenice je nešto što dovodi do apsolutnog nevalidiranja rodno nebinarnih osoba. Iako sam ja neko kome je uredu da me se oslovljava sa ženskim zamjenicama (i sama ih koristim kada pričam ili pišem o sebi), još uvijek osjećam potrebu da se napravi jezička promjena koja bi validirala i druge zamjenice koje nisu isključivo binarne. Riječi dovode do akcije, a akcija do validacije. Kako da se osjećamo vidljivim i validiranim ako nemamo mogućnost da svoj identitet izrazimo kroz maternji jezik. Jako sam svjesna činjenice da smo već krenuli_e koristiti inkluzivniji jezik, npr. Krenuli_e smo pisati u rodno osjetljivom jeziku - radnici_ce; studenti_ce, također počeli_e smo da koristimo i „people first“ jezik, npr. osoba sa invaliditetom, osoba koja ima poteškoće sa mentalnim zdravljem, itd. Sve to dokazuje da zaista možemo nešto promjeniti, samo u koliko to dovoljno želimo. A do tada, potrebno je ukazivati na poteškoće sa kojima se susreću rodno nebinarne osobe prilikom korištenja binarnih zamjenica u našem jeziku.“
Apsolutno se slažemo s D. da napredak postoji i da, iako će to dugo trajati, reforme jezika jesu moguće i neophodne. Moramo dodati nešto o riječim, a to je da one izlaze iz usta, prelaze na papir, izlaze na koricama knjiga, nalaze sa našim otiračima, tepisima, onda se popnu na naše majice, tetovažama dolaze na tijelo, vidljive su i konstane ali njihove posljedice često bivaju skrivene unutra. Jer nakon što pređu sav ovaj put riječi ulaze direktno u naša srca. Ostavljaju trajne tragove ožiljaka ili cvijeća, ovisno o namjeni. Rodna nebinarnost mora biti jezično prihvaćena jer samo tako postoji mogućnost ravnopravnosti.
Za kraj je ostavila i sebi autentičan pozdrav, ali i potpis: „Solidarno od vaše/naše rodno nebinarne lezbejke“– D. A mi ćemo još samo dodati da trebate voljeti sebe i dopustiti si autentičan život. Čitamo se ponovo uskoro u nastavku ovog serijala, a do tada nam slobodno pišite sve što želite na ovu temu. Pozdrav od vaše/g i naše/g rodno nebinarne autorke_a Admira Adilovića.
Članak je nastao u sklopu projekta "Acces to Justice for LGBTI persons in Tuzla Canton" koji je finansiran od strane Norveškog Helsinškog komiteta, ali ne izražava nužno stavove Norveškog Helsinškog komiteta nego isključivo autora/ice.