LGBTI+ osobe pišu: Ne tjerajte djecu da imaju djecu

Updated: Aug 28

Članak je nastao uz podršku Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE u sklopu projekta Unaprjeđenje sistema zaštite LGBTI osoba u Tuzlanskom kantonu. Naglasak bi prije svega trebalo staviti na tjeranje, jer bi ovaj članak trebao da se bavi pitanjem ličnih izbora i sloboda, a ne stavovima o pitanju natalizma. Osnovni pritisak na mlade proizilazi najčešće iz tradicije ili društvenih normi koje nalažu razmnožavanje. Nalaze se tu i evolucijski argumenti razmnožavanja i prirodnosti stvari kao i mogućnost da se taj neizbježni smisao života krije baš u stvaranju novog života. Svi ti argumenti su potpuno validni u svojoj subjektivnosti, kao što bi subjektivno trebalo biti i pitanje izbora. Lični izbor jednog pojedinca nikako ne smije biti nametnut objektivnim parametrima ili moralisanjem od strane autoriteta koji navodno znaju kako najbolje drugi trebaju postojati. Zanimljiv je tu odnos između roditeljstva i zakona, ukoliko porodicu posmatramo kao državu ili instituciju, a roditelje kao policajce. To bi bilo potpuno pogrešno jer porodicu ne moraju činiti roditelji i djeca, bez obzira šta to tradicionalne „vrijednosti“ pokušavale nametnuti. Porodicu možemo birati. Tako je prema novim kubanskim zakonima je jednostavno izvršen apdejt na definiciju porodice i braka, te svi modeli porodica bez obzira na strukturu postaju validni i jednaki u očima zakona. Samim tim se prilagođuju i pojmovi djece i roditelja, bez ikakvog forsiranja genetike. S druge strane, u Sjedinjenim Američkim Državama, Visoki sud (koji čine doživotno imenovani članovi, po nalogu predsjednika uz odobrenje senata) odlučio je u ime cijele Amerike kako pojedine države imaju pravo na zabranu abortusa. Sastav suda čini devet ljudi, od toga pet muškaraca a zakon je donesen glasanjem 6-3. Kako navode, u ime vraćanja nadležnosti legislativnim tijelima koje su ljudi sami birali u svojim državama, sve to dok prema istraživanjima 61% amerikanaca smatra kako svi trebaju imati pravo na abortus, a Amnesty International abortus smatra ljudskim pravom. Ponovo se vraćamo na ulogu roditelja i države, osim što u ovom slučaju, ukoliko ne želite imati dijete, a desi vam se trudnoća, više gotovo da nemate (legalnog) izbora. Jedan je to primjer prljave igre koja pojam tjeranja diže na skroz novi nivo, jer u nekim saveznim državama će ustaljene konzervativne norme diktirati život cijelokupnog stanovništva. Situacija u našoj državi je takva da su abortusi mogući, do deset sedmica trudnoće, a između deset i dvadeset sedmica odlučuje komisija. Alarmantnija situacija je podjednaka podjela stava građana o pravu na abortus, koja je prema Pew Research centru podijeljena 47% za – 47% protiv. Priča bi bila jednostavna kada bi se radilo samo o abortusu, ali to je samo jedan od faktora cijele ove molbe. Da je Bosna i Hercegovina izrazito neugodna sredina za život ne treba pretjerano dokazivati, dovoljno je pogledati bilo koju statistiku o Bosni i Hercegovini. Prema Misery Index-u, Bosna i Hercegovina već više od decenije je na vrhu „najjadnijih“ zemalja, zajedno sa Nigerijom, Iranom, Venecuelom i drugim. Ekonomija Bosne i Hercegovine ne samo da stagnira, već je aktivno u totalnom rasulu i strukture vlasti se oslanjaju na korupciju kao glavni ekonomski sektor i korsite sve globalne prilike kao izgovor za loše stanje. Mentalitet je sličan, ljudi su navikli da je loše, pa jednostavno i ne očekuju da može biti dobro. Dijete koje bi se rodilo u Bosni i Hercegovini, pored mizernog doplatka, dobija i teret trans-generacijskih trauma, koje i ako uspije izbjeći u najbližem okruženju, ga čekaju u etnički podijeljenom obrazovnom sistemu koji, prema PISA testiranju, stvara nepismenu djecu. Ova djeca odrastaju u nepismene ljude, koji sigurno neće doprinjeti poboljšanju stanja u svojoj okolini. Ukoliko smatrate kako je vaše dijete puno bolje od svojih vršnjaka, čestitamo, vaše dijete će odrastati sa 50% nepismenih vršnjaka. Ukoliko je vaše dijete rođeno u „miješanom“ braku, onda ono vjerovatno neće biti konstitutivno ukoliko ne izabere „stranu“ što znači da mu se oduzimaju određena ljudska i građanska prava. Prema svim statistikama, Bosna i Hercegovina postaje zemlja staraca, penzionera koji su ugroženi i bespomoćni u trećoj životnoj dobi prepušteni sami sebi. Ovdje bi bilo dobro ubaciti omiljeni roditeljski argument: sebičnost. Sebično je izgleda, ako ne želiš imati djecu. Nije sebično imati djecu pa forsirati sve svoje vrijednosti na iste. Nije sebično imati djecu pa ih uslovljavati da budu kopija svojih roditelja, bez obzira na njegove želje. Nije sebično imati djecu pa ih se odreći. Nije sebično imati dijete u trenutnom stanju najbliže okoline u kojoj veliak većina roditelja u Bosni i Hercegovini trenutno živi. Čin rođenja je često i čin osude na život. Nije roditeljstvo za svakog, za mnoge čak. Odlazak mladih koji se beskonačno problematizira je jako značajan faktor, koji sam i lično iskusio, kada sam završio srednju školu i od mojih desetak najboljih prijatelja samo jedan je ostao. Nakon prvobitnog razočarenja, bilo mi je drago, jer moji prijatelji su imali priliku otići negdje gdje će moći živjeti normalno. Njih bi u potpunosti razumio kada bi odlučili da imaju djecu. Ovdje to baš i ne razumijem. Sjećam se priče mojih roditelja, koje sam pitao zašto su se odlučili na brak nakon samo osam mjeseci veze. Rekli su kako su se odlučili na brak jer su željeli dijete, naročito zato jer je djed često komentarisao kako će umrijeti a neće doživjeti unuke. U drugoj godini braka su dobili dijete, u sedmoj drugo, a u osmoj razvod braka. Djed je doživio da gleda dijete kako odrasta preko dvadeset godina. Nisu imali naročito dobar odnos. Možda treba dobro o tom djetetu razmisliti, jer i ono bi trebalo osim djeteta biti i vlastio biće, individua sa mogućnostima i ciljevima, snovima i nadama, koji se možda neće podudarati sa roditeljskim. Možda će biti savršeno dijete svojim roditeljima i živjet će sretno i zadovoljno cijeli žiot, zauvijek zahvalno svojim roditeljima. Možda je najbolje ipak ne forsirati ukoliko se život jednog bića svodi na „možda“; i baš iz tog razloga mislim kako treba zamoliti sve roditelje: ne tjerajte djecu da imaju djecu. Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Tuzlanskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

  • Facebook
  • Twitter
  • YouTube
  • Instagram