LGBTI+ History Month u Bosni i Hercegovini

Mjesec LGBTI+ historije se obilježava još od 1994. godine, kada je profesor historije Rodney Wilson iz Sjedinjenih Američkih Država pokrenuo inicijativu kojom je želio osigurati da se historija LGBTI+ osoba ne briše i ne prešućuje. Wilson se taj dan autovao svojim učenicima, dok je prije toga bio autovan porodici i prijateljima. Njegova ideja bila je da se jedan mjesec u godini posveti upravo priznavanju i istraživanju historije LGBTI+ zajednice, kako bi se istaknuli značajni doprinosi koje su LGBTI+ osobe dale u oblastima kulture, nauke, umjetnosti, politike i društvenih pokreta, ali i kako bi se osvijestile borbe s kojima su se suočavale kroz vrijeme. U januaru 1994. godine, profesor Rodney Wilson poslao je prijedlog svim tadašnjim LGBTI+ organizacijama, predlažući da se oktobar 1994. godine proglasi “Mjesecem lezbejske i gej historije” (Lesbian and Gay History Month, kako se tada nazivao). Njegov cilj bio je da dobije njihovu podršku i saglasnost za ovu inicijativu. Organizacije su ubrzo počele davati podršku ideji, nakon čega je Wilson okupio koordinacijski odbor. Tokom tog prvog oktobra 1994. godine, održani su prvi događaji povodom Mjeseca LGBTI+ historije na različitim mjestima širom zemlje, uključujući i St. Louis, gdje je Wilson djelovao.

Zanimljivo je kako LGBTI+ History Month svoje korijenje pušta baš u školskom sistemu. Obrazovni sistem predstavlja jedno od ključnih mjesta socijalizacije i formiranja ličnih i društvenih identiteta. Za LGBTI+ djecu i mlade, školsko okruženje često je i prvo mjesto gdje se suočavaju s neprihvatanjem, nasiljem i sistemskom nevidljivošću. Prema Izvještaju o stanju ljudskih prava i potreba LGBTI+ zajednice u Tuzlanskom kantonu 2025. godine čak 70% ispitanika_ca je doživjelo neki oblik diskriminacije u školi. Formalni obrazovni sistem u BiH rijetko (ili nikada) ne uključuje teme vezane za seksualnu orijentaciju i rodni identitet, što doprinosi stvaranju začaranog kruga neznanja, predrasuda i diskriminacije.

Mjesec LGBTI+ historije predstavlja period refleksije, sjećanja i slavljenja doprinosa LGBTI+ osoba kroz historiju. Iako je ovaj mjesec tradicionalno obilježavan u zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i drugih evropskih država, posljednjih godina sve više dobija prostor i u zemljama Zapadnog Balkana, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Ovaj period ne služi samo za podsjećanje na historijske događaje i ličnosti, već i za jačanje svijesti o savremenim borbama LGBTI+ zajednice, naročito u društvima koja se i dalje suočavaju sa duboko ukorijenjenim stereotipima, stigmatizacijom i institucionalnim barijerama, gdje je često prisutna i visoka tolerancija nasilja.

LGBTI+ pokret u Bosni i Hercegovini ima relativno kratku, ali izuzetno značajnu historiju. Prvi formalni oblici organiziranog LGBTI+ aktivizma pojavljuju se 2004. kada nastaje prva organizacija civilnog društva koja se bavi zaštitom prava LGBTI+ osoba, a to je Udruženje Q. Nakon toga dolazi do razvoja i rasta broja organizacija civilnog društva koje i dan danas prave ključne promjene u cilju ravnopravnijeg i dosljednijeg života svih LGBTI+ osoba u BiH. Ove organizacije odigrale su ključnu ulogu u stvaranju sigurnih prostora, pružanju pravne i psihološke podrške, te zagovaranju promjena zakona i politika. Održavanje prve bosanskohercegovačke Povorke ponosa u septembru 2019. godine predstavlja historijski trenutak. Nakon godina borbe, pritisaka i pregovora, LGBTI+ osobe i saveznici_e izašli_e su na ulice Sarajeva pod sloganom „Ima izać’“, naglašavajući važnost vidljivosti i prava na javni prostor. Povorka ponosa u BiH nije samo događaj slavljenja identiteta, već i čin političkog otpora, jasno usmjeren protiv diskriminacije, nasilja i institucionalne šutnje. Svaka održana povorka ponosa svjedoči o istrajnosti zajednice kreirajući nezamjenjiv osjećaj pripadanja tokom samog čina izlaska na ulicu i šetnje, ali i čitavog programa povorke. Unatoč važnim pomacima, LGBTI+ osobe u Bosni i Hercegovini i dalje su suočene s brojnim izazovima. Bosanskohercegovačko društvo je izrazito kolektivističko i tradicionalno, što rezultira time da se odstupanja od heteronormativnih obrazaca često doživljavaju kao prijetnja društvenim normama. Isto tako je apatično prema potrebama svih građana_ki, a posebno prema marginaliziranim zajednicama.

Jedan od ključnih problema jeste nevidljivost. Veliki broj LGBTI+ osoba odlučuje živjeti „u ormaru“, iz straha od osude i/ili potencijalne izloženosti nasilju porodice, prijatelja, kolega ili zajednice. Ova nevidljivost ima brojne posljedice, ne samo na individualnom nivou (psihološko zdravlje, osjećaj izolacije), nego i na društvenom, jer otežava stvaranje široke podrške i razumijevanja. Samim time, odnos društva prema LGBTI+ zajednici je pun segregacije, diskriminacije i nasilja. Nekada je to direktna agresija, a često je i indirektna – kroz odbacivanje od društva i izolaciju. Nevidljivost LGBTI+ osoba znači i izostanak adekvatne sistemske podrške, uključujući zdravstveni, obrazovni i socijalni sistem. Bez obzira na to što je mali broj osoba iz zajednice “out”, oni koji jesu stvaraju utabane staze novijim generacijama, koje nose svoje razvojne specifičnosti, a koje će doprinijeti tome da borba bude još glasnija. Kreiraju historiju, promjene i pokazuju nam da svako od nas može biti onaj_a koji_a nosi promjenu. Stvaraju prostor za ljubav, bude nadu i pružaju ono najvažnije – otpor.

Uprkos brojnim izazovima, LGBTI zajednica i saveznici_e u Bosni i Hercegovini pokazuju kontinuiranu borbenost i otpornost. Aktivistički rad uključuje zagovaranje zakonodavnih promjena, pravnu podršku, javne kampanje, edukativne programe, peer to peer savjetovanje, psihološku podršku, umjetničke i kulturne događaje poput Kvirhana festivala, kao i online aktivizam.  Bosna i Hercegovina je prije više od godinu dana obogaćena i Sigurnom kućom za LGBTI+ osobe koja pruža psihološku i pravnu podršku kao i smještaj LGBTI+ pojedincima_kama koji_e su u potrebi za sigurnim prostorom. Porodično nasilje nad zajednicom ostaje nevidljivo i dan danas, a sigurna kuća pruža dom i zaštitu, a ona se danas, nažalost, bori sa pitanjem egzistencije.  

Ovi događaji i aktivnosti doprinose društvenoj transformaciji postepeno šireći prostor za dijalog i javno prepoznavanje LGBTI+ osoba kao punopravnih članova_ica koji_e jednako doprinose društvu. LGBTI+ History Month u Bosni i Hercegovini predstavlja priliku da se podsjetimo da je borba za ljudska prava proces koji traje. Historija LGBTI+ pokreta u BiH je historija hrabrosti, otpora i solidarnosti. Ona je istovremeno i poziv društvu da prepozna odgovornost koju ima, a to je izgradnja sigurnog, inkluzivnog i pravednog okruženja za sve. U vremenu kada se u javnom prostoru često čuju i odzvanjaju poruke mržnje i isključivanja, obilježavanje ovog mjeseca dobija dodatnu težinu. To je prilika da se progovori o onome što je dugo bilo prešućeno, da se oda priznanje aktivistima i aktivistkinjama koji_e su svojim radom otvorili_e vrata slobode, te da se pozove na dalje djelovanje.

Pisao_la: Amina

Članak je objavljen uz podršku Ministarstva vanjskih poslova i trgovine Irske. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Autora_ke i nužno ne odražava stavove Tuzlanskog otvorenog centra ili Ministarstva vanjskih poslova i trgovine Irske niti Vlade Irske.