Glasajte za dobitnike RahatluQ priznanja 2026. godine
- 2 days ago
- 14 min read
Na ovogodišnjem RahatluQ festivalu bit će dodijeljena priznanja u tri kategorije: Aktivista_ica godine, Saveznik_ca godine i Umjetnost koja mijenja.
Ovim priznanjima Tuzlanski otvoreni centar želi povećati vidljivost ljudi i umjetničkih djela koja svojim radom doprinose borbi za ljudska prava, ravnopravnost i slobodnije društvo u Bosni i Hercegovini. Dok se pažnja često usmjerava na primjere izvan naše zemlje ili iz šireg regiona, RahatluQ ovoga puta fokus stavlja upravo na domaće aktiviste_ice, saveznike_ce i umjetnost koja nastaje i djeluje u Bosni i Hercegovini.
Svjesni smo da predstavljene nominacije ne obuhvataju sve ljude i inicijative koje svakodnevno doprinose društvenim promjenama. Takvih pojedinaca, kolektiva i umjetničkih djela ima mnogo više. Ovo su osobe i djela koja su u ovogodišnjem procesu nominovana i koja su prihvatila nominaciju za RahatluQ priznanja.
U nastavku vam predstavljamo njihov rad, doprinos i priče koje stoje iza svake nominacije. Ako već znate za koga ćete glasati, onda pređite na link ispod.
Nominovane aktiviste_ice
Dina Bajrektarević je dugogodišnja aktivistkinja za ljudska prava, čiji je rad posebno usmjeren na zaštitu, podršku i osnaživanje LGBTIQ+ osoba.
Svoj aktivistički put u Tuzlanskom otvorenom centru započela je još 2016. godine, a tokom godina bila je i izvršna direktorica organizacije, doprinoseći razvoju TOC-a, jačanju lokalne zajednice i stvaranju sigurnijih prostora za mlade LGBTIQ+ osobe. Bila je aktivna i u Vijeću mladih Grada Tuzla, kao i u Organizacionom odboru Bh. povorke ponosa.
Dinin aktivizam spaja lokalno djelovanje, feminističku borbu, rad s mladima i dosljedno zalaganje za društvo u kojem niko neće morati skrivati svoj identitet da bi živio slobodno i sigurno.
Lejla Huremović je feministkinja i aktivistkinja koja se više od decenije dosljedno bori za prava i vidljivost LGBTIQ+ osoba u Bosni i Hercegovini.
Godinama je bila jedno od najprepoznatljivijih lica Bh. povorke ponosa, ali njen doprinos nikada nije bio samo u javnim nastupima. Zajedno s drugim članovima i članicama Organizacionog odbora, svojim radom, energijom i istrajnošću nosila je organizaciju Povorke od njenog prvog izdanja i učestvovala u izgradnji prostora otpora, solidarnosti, ponosa i slobode.
Lejlin dugogodišnji aktivizam podsjeća nas da vidljivost nije samo pojavljivanje pred kamerama, već kontinuiran, često nevidljiv rad kojim se otvaraju vrata onima koji dolaze poslije nas.
Naida Softić svoj aktivistički put započela je volontiranjem na Kvirhana festivalu, pomažući da događaji i aktivnosti budu uspješno realizovani. Nakon toga postajala je sve prisutnija u programima Tuzlanskog otvorenog centra, učestvujući na Akademiji političkog aktivizma, Akademiji lokalnog aktivizma, konferencijama i drugim događajima posvećenim ljudskim pravima.
Vremenom je pokazala spremnost da izađe iz pozadine i postane vidljivija i glasnija. Upravo su TOC-ove konferencije bile među njenim prvim izlaganjima pred većom publikom, gdje je govorila o iskustvima stečenim na akademijama, položaju LGBTIQ+ osoba i važnosti aktivnog uključivanja mladih. Na događaju povodom Dana radnih prava govorila je i o značaju IDAHOBIT-a i borbi protiv diskriminacije.
Naidin doprinos ne završava učešćem na događajima. Ona informacije o aktivnostima i projektima prenosi dalje, kroz svoje društvene mreže i svakodnevne razgovore, ohrabrujući i druge da se uključe. Dosljedno se zalaže za prava LGBTIQ+ osoba, žena i svih onih čiji se glasovi često ne čuju dovoljno.
Pored društvenog aktivizma, Naida redovno učestvuje i u ekološkim akcijama, pokazujući da borba za pravednije društvo podrazumijeva i odgovornost prema prirodi i okolišu.
Od volonterke koja je pomagala iza scene do govornice spremne javno braniti vrijednosti u koje vjeruje, Naida pokazuje kako aktivizam raste kroz prisustvo, učenje, hrabrost i spremnost da se vlastiti glas koristi za druge.
Amina Imamović je dugogodišnja aktivistkinja za ljudska prava LGBTIQ+ osoba i feministkinja, koja svoj aktivizam gradi kroz rad sa zajednicom, javno zagovaranje i stvaranje prostora u kojima LGBTIQ+ osobe mogu biti sigurne, slobodne i svoje.
Aktivizmom se počela baviti još kao tinejdžerka, a od 2018. godine dio je Sarajevskog otvorenog centra, gdje danas djeluje kao programska koordinatorica. Njen rad posebno je usmjeren na osnaživanje LGBTIQ+ osoba i njihovih porodica, kao i na jačanje vidljivosti i kapaciteta zajednice.
Amina je učestvovala u organizaciji Bh. povorke ponosa, a godinama doprinosi i organizaciji Kvirhane, festivala kvir umjetnosti i aktivizma. Kroz ovaj festival pomaže u stvaranju prostora za umjetnost, povezivanje i slobodno izražavanje, ali i za razgovore o pitanjima koja se često pokušavaju potisnuti iz javnosti.
Za svoj doprinos LGBTIQ+ pokretu dobila je Youth Activism Award, potvrđujući da istrajan rad, hrabrost i duboka povezanost sa zajednicom mogu pokretati stvarne društvene promjene.
Aminin aktivizam podsjeća nas da borba za slobodu ne smije biti selektivna i da se zajednica gradi svakodnevno – brigom, solidarnošću, vidljivošću i odlučnošću da ne prihvatimo društvo u kojem su neki ljudi manje slobodni od drugih.
Nejla Zejnilagić je magistrica socijalnog rada i voditeljica prve sigurne kuće za LGBTIQ+ osobe u Bosni i Hercegovini, koja djeluje u okviru Fondacije Krila nade.
Kroz svoj profesionalni i aktivistički angažman svakodnevno pruža podršku osobama koje se suočavaju s nasiljem, diskriminacijom, odbacivanjem porodice, gubitkom doma i društvenom isključenošću.
Njen rad ne ostaje na riječima i javnim porukama – on podrazumijeva konkretnu zaštitu, siguran smještaj, podršku i pomoć ljudima u trenucima kada su najranjiviji.
Pod Nejlom kao voditeljicom, Sigurna kuća postala je prostor u kojem LGBTIQ+ osobe mogu pronaći sigurnost, prihvatanje i podršku potrebnu za osamostaljivanje i novi početak. Istovremeno, njen rad pokazuje koliko je važno da sistem socijalne zaštite prepoznaje specifična iskustva i potrebe LGBTIQ+ osoba.
Nejlina empatija, stručnost i posvećenost zajednici predstavljaju aktivizam koji neposredno mijenja ljudske živote. Ona svojim djelovanjem pokazuje da solidarnost nije samo vrijednost koju izgovaramo, nego odgovornost da budemo uz ljude onda kada im je podrška najpotrebnija.
Nominovani_e saveznici_ice
Selma Mustačević je feministkinja, aktivistkinja i edukatorica koja godinama pokreće ljude u Tuzlanskom kantonu i šire. Njen aktivizam ne ogleda se samo u temama o kojima govori nego i u njenoj sposobnosti da okuplja ljude, podstakne ih da prepoznaju probleme u svojoj zajednici i ohrabri ih da se organizuju i djeluju.
Kroz dugogodišnji rad na pitanjima ženskih prava, rodne ravnopravnosti, borbe protiv nasilja i političkog učešća žena, Selma dosljedno pokazuje da feminizam koji zastupa mora uključivati sve žene i sve osobe koje patrijarhalno društvo pokušava potisnuti na margine. LGBTI+ teme zato u njenom radu nisu povremeni dodatak, nego sastavni dio šire borbe za slobodu, jednakost i dostojanstvo.
Njeno savezništvo vidljivo je kroz prisustvo na Bh. povorci ponosa, javnu podršku LGBTI+ zajednici i uključivanje iskustava LGBTI+ osoba u edukacije, razgovore i radionice koje vodi. Posebno je značajno što kroz svoj edukativni rad stvara prostore u kojima se LGBTI+ osobe možda prvi put mogu osjećati prihvaćeno, shvaćeno i slobodno da govore o vlastitim iskustvima. Selma je učestvovala i u razgovorima o povezanosti feminizma i LGBTI+ aktivizma u lokalnoj zajednici, dok njen višegodišnji angažman obuhvata teme političkog učešća, porodičnog nasilja i ekonomskog osnaživanja žena.
Selma godinama podržava i rad Tuzlanskog otvorenog centra, organizujući i vodeći edukacije, treninge i radionice za LGBTI+ zajednicu, mlade i širu javnost. Kao predavačica Akademije političkog aktivizma nije učesnicima_cama samo prenosila znanje nego ih je podsticala da razmišljaju o tome kako prepoznati problem, okupiti druge ljude i pretvoriti nezadovoljstvo u konkretno djelovanje.
Njena snaga posebno se vidi u lokalnom organizovanju. Selma je jedna od osoba koje pokreću ljude u Tuzli, okupljaju ih oko zajedničkih pitanja i doprinose organizovanju javnih akcija poput Osmomartovskog marša. Ona pokazuje da savezništvo nije govoriti u ime drugih, nego zajedno s njima stvarati prostor za susret, razmjenu iskustava, solidarnost i zajedničku borbu.
Zbog svoje dugogodišnje dosljednosti, prisutnosti i spremnosti da LGBTI+ zajednicu uključi u gotovo svaki prostor koji gradi, Selma Mustačević predstavlja savezništvo koje se živi kroz svakodnevni rad.
Fondacija CURE jedna je od najznačajnijih feminističko-aktivističkih organizacija u Bosni i Hercegovini i dugogodišnja saveznica LGBTI+ zajednice. Njihov rad počiva na uvjerenju da borba za ženska prava ne može biti potpuna ukoliko ne uključuje lezbejke, biseksualne, trans, kvir i sve druge žene i osobe koje su zbog svojih identiteta izložene višestrukoj diskriminaciji.
Kroz obrazovne, umjetničke, kulturne, istraživačke i zagovaračke programe, Fondacija CURE gradi solidaran i inkluzivan ženski pokret, osnažuje nove generacije feministkinja i aktivistkinja te stvara sigurne prostore u kojima se različitosti ne samo prihvataju nego prepoznaju kao snaga pokreta. Njihov cilj je društvo s nultom tolerancijom prema nasilju i diskriminaciji, u kojem su prava i sigurnost marginalizovanih žena sistemski zaštićeni.
Njihovo savezništvo s LGBTI+ zajednicom nije novog datuma niti je nastalo onda kada su ove teme postale vidljivije u javnosti. Fondacija CURE godinama organizuje edukacije o ženskom aktivizmu i pravima LGBTI+ osoba, javno reaguje na nasilje i napade na zajednicu te insistira na tome da feministički prostori moraju biti otvoreni za lezbejke, kvir i trans žene. Njihov rad povezuje borbu protiv patrijarhata, homofobije, transfobije, mizoginije i svih drugih oblika društvenog isključivanja.
Posebno mjesto u njihovom radu zauzima PitchWise, međunarodni festival ženske umjetnosti i aktivizma koji organizuju od 2006. godine. PitchWise već dvije decenije okuplja umjetnice, aktivistkinje, feministkinje i sve osobe zainteresovane za ženska prava, pretvarajući javne prostore u mjesta susreta, otpora, angažovane umjetnosti i međugeneracijske solidarnosti.
Fondacija CURE pokrenula je i inicijativu za formiranje Ženske mreže Bosne i Hercegovine, a od 2009. godine djeluje kao njena koordinacijska organizacija. Kroz ovu mrežu povezuje formalne i neformalne grupe iz različitih dijelova zemlje i doprinosi izgradnji snažnog, solidarnog i uključivog ženskog pokreta.
CURE su među onima koje su pokazale da savezništvo ne znači samo podržati zajednicu kada je to jednostavno ili popularno. Ono znači godinama otvarati prostor, dijeliti znanje i resurse, izlaziti na ulicu, javno reagovati na nepravdu i jasno poručivati da nema oslobođenja žena dok god bilo koja žena ili marginalizovana osoba nije slobodna.
Vanja Šunjić je novinarka, književnica i aktivistkinja čiji rad povezuje umjetnost, društvenu odgovornost, antifašizam i dosljednu borbu za prava LGBTI+ osoba u Bosni i Hercegovini.
Već četiri godine aktivno djeluje u Organizacionom odboru Bh. povorke ponosa, gdje učestvuje u različitim segmentima organizacije, javnih kampanja i zagovaranja. Iako je Povorka najvidljiviji trenutak rada Odbora, iza nje stoje mjeseci planiranja, međusobne podrške i rada usmjerenog ka tome da LGBTI+ osobe u BiH budu vidljivije, sigurnije i ravnopravnije.
Vanja je dio upravo tog kontinuiranog, odgovornog i često javnosti nevidljivog procesa. Njeno članstvo u Organizacionom odboru javno je predstavljeno i kroz pozive drugim osobama da se uključe u njegov rad.
Kroz Književnu zadrugu, čija je osnivačica, Vanja doprinosi stvaranju i promociji književnosti koja nastaje izvan tradicionalnih i komercijalnih izdavačkih okvira. Zadruga okuplja autore_ice, novinare_ke, kritičare_ke i aktiviste_ice te otvara prostor za kvir umjetnost, kulturu otpora i teme koje su u dominantnoj kulturi često marginalizovane ili prešućene.
Jednako važan dio njenog savezništva predstavlja novinarski rad. Vanja kontinuirano piše za različite bosanskohercegovačke i regionalne medije, obrađujući teme savremene umjetnosti, kulture sjećanja, ljudskih prava i položaja marginalizovanih grupa. Kroz tekstove i javne nastupe govori i o preprekama s kojima se LGBTI+ osobe svakodnevno suočavaju, doprinoseći informisanju javnosti i razbijanju predrasuda.
Vanjin doprinos pokazuje da novinarstvo i umjetnost ne moraju samo posmatrati društvo nego ga mogu propitivati i mijenjati. Njeno savezništvo nije deklarativno: ono se ogleda u organizovanju, pisanju, javnom zagovaranju i stvaranju prostora u kojima kvir iskustva i umjetnost mogu postati vidljivi.
Dosljedno antifašističko, društveno odgovorno i solidarno djelovanje čini Vanju Šunjić saveznicom koja svojim radom ne govori samo da je uz zajednicu nego zajedno s njom učestvuje u borbi za slobodnije i pravednije društvo.
Kataliza produkcija je kreativni produkcijski tim koji je svoje znanje, iskustvo i umjetničke alate stavio u službu priča koje se često pokušavaju sakriti od javnosti. Kroz saradnju s Tuzlanskim otvorenim centrom pokazali su da filmska produkcija može biti mnogo više od tehničke realizacije projekta: može biti prostor povjerenja, odgovornosti i savezništva sa zajednicom čije se priče prenose.
Kataliza ima iskustvo u produkciji kratkih i dokumentarnih filmova, podcasta, promotivnih videa, sadržaja za nove medije i izdavačkih projekata. Svoj rad opisuju kao spoj kvalitetnog pripovijedanja, kreativnosti i ljubavi prema audiovizuelnim sadržajima.
Njihova podrška LGBTI+ zajednici posebno je vidljiva kroz rad s Tuzlanskim otvorenim centrom na dokumentarnim filmovima koji osvjetljavaju nasilje, diskriminaciju i nepravdu koji se često odvijaju iza zatvorenih vrata.
U filmu „Za svoje/tvoje dobro“, koji obrađuje iskustva konverzivnih praksi u Bosni i Hercegovini, Kataliza je doprinijela tome da jedna dugo prešućivana tema dobije dokumentarni oblik i postane dostupna široj javnosti.
Pristup ovakvim pričama zahtijeva više od produkcijskih vještina. Potrebni su povjerenje, osjetljivost prema osobama koje dijele svoja iskustva i razumijevanje odgovornosti koju nosi predstavljanje života marginalizovanih ljudi. Kataliza je kroz saradnju sa zajednicom pokazala spremnost da sluša, uči i pristupi ovim temama s poštovanjem.
Njihov rad doprinosi tome da iskustva LGBTI+ osoba ne ostanu skrivena i svedena na privatnu bol, nego postanu dio javnog razgovora o nasilju, ljudskim pravima i odgovornosti društva. Dokumentarni film tako postaje dokaz, prostor svjedočenja, sredstvo edukacije i poziv na promjenu.
Kataliza produkcija pokazuje kako savezništvo može izgledati u umjetnosti i medijima: ne govoriti umjesto zajednice, nego pružiti svoje znanje i resurse kako bi njeni glasovi bili jasnije i snažnije čuti.
Bluesberry bar godinama je jedno od mjesta u Tuzli u kojem se LGBTI+ osobe mogu osjećati dobrodošlo i slobodno biti ono što jesu. U društvu u kojem mnoge osobe prije svakog izlaska još moraju razmišljati o tome kako izgledaju, s kim dolaze i da li će zbog svog identiteta doživjeti neprijatnost, postojanje otvorenog i queer-friendly prostora ima mnogo veći značaj od samog mjesta za izlazak.
Bluesberry je postao prostor u kojem nema potrebe za pretvaranjem, skrivanjem ili prilagođavanjem kako bi se izbjegle osude. Njegova vrijednost nije samo u tome što se predstavlja kao mjesto otvoreno za sve, nego što tu otvorenost potvrđuje kroz dugogodišnju praksu i odnos prema zajednici.
Bar kontinuirano ustupa prostor Tuzlanskom otvorenom centru za održavanje različitih događaja, druženja, kulturnih i aktivističkih programa. U Bluesberryju su organizovani dijelovi Kvirhana festivala, okupljanja, karaoke, bazari, zajednički obroci i Forum teatar kroz koji su obrađivane teme podrške i odnosa prema LGBTI+ osobama. Bio je i mjesto obilježavanja deset godina postojanja Tuzlanskog otvorenog centra.
Na taj način Bluesberry ne pruža samo fizički prostor nego doprinosi stvaranju osjećaja pripadnosti. U njemu se ljudi upoznaju, povezuju i grade odnose koji su važni za održavanje lokalne zajednice. Za neke osobe upravo takvi događaji predstavljaju prvi susret s drugim LGBTI+ ljudima ili prvi prostor u kojem mogu otvoreno razgovarati o svojim iskustvima.
Savezništvo jednog ugostiteljskog prostora možda se nekome može učiniti jednostavnim, ali ono podrazumijeva jasnu odluku da se stane uz zajednicu i da joj se vrata otvore i onda kada to može izazvati reakcije okoline. Bluesberry svojim djelovanjem pokazuje da siguran prostor nije samo oznaka ili promotivna poruka, nego nešto što se gradi ponašanjem, dobrodošlicom i svakodnevnim odnosom prema ljudima.
Zbog kontinuirane otvorenosti, podrške radu Tuzlanskog otvorenog centra i prostora koji pruža LGBTI+ zajednici, Bluesberry predstavlja primjer lokalnog savezništva koje neposredno doprinosi slobodnijem i otvorenijem životu u Tuzli.
Nominovana umjetnost koja mijenja
Jovana Ivetić je autorica, aktivistkinja i članica umjetničkog kolektiva Mahalom duginih boja, koja kroz pisanje, organizovanje izložbi i stvaranje zajedničkih umjetničkih prostora doprinosi vidljivosti LGBTI+ osoba i njihovih iskustava.
Kroz rad kolektiva Mahalom duginih boja učestvuje u organizovanju izložbi, radionica i drugih umjetničkih sadržaja koji su otvoreni prema LGBTI+ zajednici. Ovi događaji ne posmatraju kvir osobe samo kao publiku nego im pružaju priliku da budu autorice, umjetnici, organizatori i aktivni učesnici kulturnog života. Jovana je govorila o umjetnosti kao načinu prenošenja iskustava, emocija i istina koje često ostaju nečujne, ali i kao sredstvu kojim se kvir osobama vraća prostor koji im je društveno oduziman.
Mahalom duginih boja više puta je učestvovao i u programu Kvirhana festivala u Tuzli, stvarajući prostor za izlaganje radova čiji su autori i autorice najčešće pripadnici_e LGBTI+ zajednice. Takvi programi omogućavaju osobama koje često nemaju pristup tradicionalnim galerijama i kulturnim institucijama da predstave svoj rad, upoznaju publiku i povežu se s drugim ljudima iz zajednice.
Jovana učestvuje i u kreiranju umjetničkih programa povezanih s Bh. povorkom ponosa, uključujući izložbe i audioinstalacije koje kroz glas, lično iskustvo i umjetnički izraz približavaju život LGBTI+ osoba. Na taj način umjetnost postaje više od estetskog doživljaja – ona postaje dokument vremena, prostor sjećanja i način suprotstavljanja društvenoj šutnji.
Važan dio njenog djelovanja predstavlja i pisanje. U svojim člancima Jovana obrađuje teme kao što su konverzivne prakse, nasilje u istospolnim vezama, kvir kultura, pravo na prostor, mentalno zdravlje i svakodnevica LGBTI+ osoba. Pisala je i o tetovažama kao načinu na koji kvir osobe vraćaju kontrolu nad vlastitim tijelom, kao i o mapiranju kvir priča i prostora kao obliku otpora brisanju zajednice.
Jovanin rad povezuje umjetnost, pisanu riječ i aktivizam. Bilo da organizuje izložbu, učestvuje u stvaranju instalacije ili piše o iskustvima zajednice, ona doprinosi tome da LGBTI+ identiteti ne ostanu na marginama kulturnog i javnog prostora.
Lejla Kalamujić jedna je od najznačajnijih bosanskohercegovačkih književnica koje kroz svoj rad otvoreno, hrabro i bez pojednostavljivanja pišu o kvir identitetima, ljubavi, porodici, mentalnom zdravlju, gubitku i pripadanju.
Autorica je zbirki kratkih priča „Anatomija osmijeha“ i „Zovite me Esteban“, kao i dramskih, esejističkih i drugih književnih tekstova. Njena književnost u središte stavlja živote i iskustva koja su u bosanskohercegovačkom društvu dugo bila prešućivana ili prikazivana isključivo kroz stereotipe. Umjesto toga, Lejla svojim likovima daje složenost, nježnost, humor, bol, želje i pravo da postoje kao potpuna ljudska bića.
Zbirka „Zovite me Esteban“ donijela joj je regionalno priznanje i nagradu „Edo Budiša“ za najbolju knjigu kratke proze, a bila je i bosanskohercegovačka kandidatkinja za Nagradu Evropske unije za književnost. U ovoj knjizi teme porodice, smrti, mentalnog zdravlja, seksualnosti i stvaranja novih oblika zajedništva međusobno se prepliću, pokazujući kako lična iskustva istovremeno govore i o društvu u kojem nastaju.
Za priču „Nesretni život Sofije R.“ osvojila je prvu nagradu na regionalnom konkursu za najbolju kratku kvir priču „Write Queer“. Njeni tekstovi redovno otvaraju prostor za lezbejske i druge kvir identitete, ali ih ne izdvajaju iz ostatka života – oni postoje unutar porodice, klase, rata, odrastanja, prijateljstva, bolesti, ljubavi i gubitka.
Lejla je autorica i drame „Ugasimo svjetlo“, koja je postavljena u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica i predstavljena publici Kvirhana festivala. Kroz dramski tekst bavila se starenjem, bliskošću, tijelom i ljubavnim odnosom dviju žena, stavljajući u prvi plan iskustva koja gotovo nikada ne dobijaju prostor na pozorišnim scenama.
Vrijednost Lejline umjetnosti nije samo u tome što govori o LGBTI+ osobama nego u tome što kvir iskustva tretira kao neodvojiv dio bosanskohercegovačke književnosti i društvene stvarnosti. Njeno pisanje ruši šutnju, suprotstavlja se jednostavnim podjelama i pokazuje da su kvir životi vrijedni književnosti, pozornice, sjećanja i javnog prostora.
Mahalom duginih boja, odnosno MDB fest, neformalni je umjetnički kolektiv koji čine Jovana, Abi i Bojan. Kolektiv je nastao iz potrebe da se LGBTI+ umjetnicima_ama omogući prostor za stvaranje, predstavljanje radova, međusobno povezivanje i slobodno izražavanje.
Kroz izložbe, radionice, performanse i druge umjetničke programe, MDB okuplja osobe iz zajednice i pretvara umjetnost u sredstvo vidljivosti, susreta i osnaživanja. Njihovi događaji otvoreni su za različite umjetničke forme, iskustva i nivoe prethodnog iskustva, zbog čega prostor ne dobijaju samo već afirmisani umjetnici_e nego i osobe koje možda prvi put javno predstavljaju ono što stvaraju.
Jedna od prvih izložbi kolektiva okupila je veliki broj kreativaca i kreativki iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine. Kroz različite medije predstavljena je svakodnevica LGBTI+ zajednice, s ciljem pokazivanja da kvir životi nisu apstraktna politička tema nego stvarni životi ispunjeni odnosima, brigama, ljubavlju, radošću i kreativnošću. Kolektiv je ovim programom povezao zajednicu i saveznike_ce, istovremeno pružajući umjetnicima_ama resurse i prostor za rad.
Njihov umjetnički pristup često je participativan i zasnovan na zajedničkom iskustvu. U jednom od projekata učesnici_e su izrađivali i puštali papirne zmajeve, koristeći ih kao simbole slobode, kreativnosti, uzleta i povezanosti. Fotografije i videosadržaji nastali tokom radionice kasnije su postali dio izložbenih programa usmjerenih na jačanje vidljivosti LGBTI+ zajednice i promociju solidarnosti.
MDB fest učestvovao je i u programima Kvirhana festivala u Tuzli, otvarajući dodatni prostor za radove LGBTI+ umjetnika_ca i omogućavajući povezivanje zajednice iz različitih gradova. Njihove izložbe nisu samo mjesta posmatranja umjetničkih radova nego i prostori upoznavanja, razgovora, razmjene iskustava i stvaranja novih saradnji.
Mahalom duginih boja pokazuje koliko se može postići kada umjetnost nije zatvorena u institucije i dostupna samo odabranima. Njihov rad vraća umjetnost zajednici i pruža joj mogućnost da sama priča svoje priče, predstavlja vlastite identitete i zauzima prostor koji joj pripada.
Lamija Kenić je umjetničko ime iza kojeg stoji autorica čiji se rad razvija iz želje da vizuelna umjetnost bude korištena za podizanje svijesti, povećanje vidljivosti i pružanje podrške LGBTI+ zajednici.
Dio njenog rada nastaje daleko od očiju javnosti. Kroz izradu vizuala i pružanje kreativne podrške različitim inicijativama, Lamija doprinosi tome da poruke o slobodi, ravnopravnosti i prihvatanju dođu do šire publike. Takav doprinos često ostaje skriven iza konačnog proizvoda, iako upravo vizuelni identitet može odlučiti hoće li neka poruka biti primijećena, zapamćena i prepoznata.
Lamija je samoinicijativno iskazala želju da svojim kreativnim znanjem doprinese povećanju vidljivosti LGBTI+ osoba. Njeno djelovanje pokazuje da umjetničko savezništvo ne mora početi velikim projektom niti javnim nastupom. Ono može početi jednostavnom odlukom da vlastite vještine, vrijeme i kreativnost stavimo u službu vrijednosti u koje vjerujemo.
Posebno priznanje njenom radu predstavlja pobjeda na konkursu za vizuelni identitet RahatluQ festivala 2026. godine. Njeno rješenje odabrano je kao vizuelni okvir festivala queer umjetnosti i aktivizma, dajući njegovim vrijednostima prepoznatljiv i savremen oblik. Kroz taj identitet umjetnost ne služi samo uljepšavanju festivala nego prenosi njegovu poruku o slobodi, sigurnosti, ljubavi i pravu svake osobe da postoji bez skrivanja.
Njeno djelovanje ima dodatnu težinu zbog činjenice da se iza umjetničkog imena nalazi osoba koja zbog vlastite sigurnosti ne može javno otkriti identitet. Upravo to govori o društvu u kojem umjetnost nastaje: društvu u kojem ljudi još moraju procjenjivati koliko vidljivosti sebi mogu dozvoliti dok istovremeno rade na vidljivosti drugih.
Lamijin rad pokazuje da se promjena može stvarati i iza kulisa. Svaki vizual, ilustracija ili identitet koji prenese poruku prihvatanja može nekome biti prvi znak da nije sama, da zajednica postoji i da postoji prostor u kojem će biti dobrodošla.
Comments