Žene u politici: razgovor sa Lejlom

Kroz Akademiju političkog aktivizma, koju organizuje Tuzlanski otvoreni centar, mnoge mlade žene i LGBTI+ osobe prvi put su osjetile da politika ne mora biti daleka, suhoparna ni rezervisana za one „odozgo“. Jedna od njih je Lejla, mlada osoba iz manjeg mjesta u Tuzlanskom kantonu, koja je nakon učešća u Akademiji počela gledati na politiku iz potpuno drugačije perspektive.

„Na Akademiji sam shvatila da politika nije prostor za ‘neke druge’ nego i za mene.“

Lejla danas ima tek dvadeset godina i studira društvene nauke. Do prije nekoliko mjeseci, kaže, nije imala nikakav dodir s političkim prostorom, a sama riječ „politika“ u njoj je budila više nelagode nego interesa. Sve se, međutim, promijenilo u oktobru, tokom Akademije političkog aktivizma. Značajno joj je bilo što ju je na akademiju pozvala njena drugarica, ali nije očekivala puno od iste. Vjerovala je da će upoznati nove ljude, ali da neće naučiti nešto mnogo više od onoga što već zna. Kada je u pitanju politika, za nju je najvažnije bilo izaći na izbore, iako, kaže, da nažalost u BiH nema onih koji direktno i javno zastupaju prava LGBTI+ osoba i mladih u svojoj politici, što je veoma poražavajuće.

„Došla sam na Akademiju iz znatiželje, nisam imala pojma šta očekivati. Iskreno, mislila sam da je politika nešto što nema veze sa mnom, da se time bave ‘neki drugi ljudi’. A onda sam već nakon prvog dana, nakon predavanja Lejle Huremović, shvatila koliko je važno da se i naš glas čuje,“ kaže Lejla.

Na predavanju o aktivizmu i zagovaranju, objašnjava, prvi put je razumjela da se politika ne svodi samo na stranke i izbore, nego da se tiče svakog od nas, kako živimo, kakve zakone imamo, kako se odnosimo jedni prema drugima. Za nju je odmah na prvoj sesiji bilo jasno da se njena dosadašnja uvjerenja mijenjaju, čak za 180 stepeni. Osjećala se na trenutke kao da je u filmu ili bajki, često je sebi postavljala pitanja koja nije znala da bi mogla imati odgovore, ali to ju je samo podstaklo da ih postavi i predavačicama.

„Predavačica Lejla nam je objasnila da promjena počinje kad prestanemo misliti da ne možemo ništa. Kad sam to čula, osjećala sam kao da se nešto u meni ‘uključilo’.“

Tokom Akademije, Lejla je, zajedno s ostalim učesnicama i učesnicima, učila i o historijskoj borbi žena za politička prava i jednakost. Predavačica Selma Mustačević, čije su riječi na nju posebno ostavile utisak, govorila je o ulozi žena u javnom životu i važnosti hrabrosti.

„Selma je govorila s toliko strasti da sam pomislila da možda i ja jednog dana mogu nešto promijeniti. Rekla je da žene često sumnjaju u sebe, a da zapravo imaju ogroman potencijal. To me pogodilo jer sam i ja dugo mislila da nisam dovoljno ‘pametna’ ili ‘ozbiljna’ za takve stvari.“

Na Selminom predavanju poseban utisak na nju ostavio je dio kada su svi učesnici i učesnice ustale i zajedno hodale po prostoriji u eksperimentu “Kako se ponaša muškarac čiji je omiljeni nogometni tim pobijedio utakmicu, a kako se ponaša žena koja je osvojila titulu misice svemira”, bilo joj je zanimljivo posmatrati razlike između to dvoje i društvene norme koje su uslovile te razlike. Još jedan značajan dio predavanja za Lejlu bila je priča o ženama Islanda koje su u protestu odlučile da jedan cijeli dan ništa ne rade, što je rezultiralo kolapsu društva; poenta je da žene nose naše društvo i da je vrijeme da svi to znaju.

Radionice koje je vodila Merisa Okanović otvorile su joj sasvim novi svijet, praktičan, ali moćan. Pisanje inicijativa, razumijevanje lokalne samouprave, načini kako građani mogu pokrenuti promjene u svojim zajednicama, to su za Lejlu bila otkrića.

„Nikad nisam znala da i ja, kao obična građanka, mogu predložiti neku promjenu, da postoje mehanizmi i pravila, i da svaka odluka na lokalnom nivou zapravo utiče na moj svakodnevni život.“

Kaže da su je tokom Akademije najviše dirnuli razgovori među učesnicima.

„Bilo je nas iz različitih sredina, iz gradova, sela, studenti, srednjoškolke, aktivistkinje. Neke od nas su prvi put bile u prostoru gdje se otvoreno govori o LGBTI+ pitanjima. Osjećala sam se sigurno, prvi put nisam imala osjećaj da se moram pravdati što postojim.“

Kada je upitana kako vidi politiku sada, nekoliko dana nakon Akademije, Lejla se nasmiješi i kratko kaže:

„Sada vidim da politika nije prljava riječ. To je samo alat, a pitanje je ko ga koristi i za šta.“

Dodaje da bi voljela jednog dana biti dio političkog prostora, ali ne nužno kroz stranku.

„Možda kroz lokalne inicijative, možda kroz rad u zajednici. Sad znam da se politika može raditi i iz ljubavi, iz brige za druge. I da nije važno da budeš savršen, nego prisutan.“

Na pitanje da li je osjetila podršku drugih žena i mladih, Lejla odgovara bez razmišljanja:

„Da, i to ogromnu. Osjetila sam da među nama ima solidarnosti. Na Akademiji nije bilo takmičenja, nego podrške. Kada je neko nešto rekao, drugi su slušali. Kada je neko dijelio lično iskustvo, niko nije osuđivao. To je politika kakvu želim, politika dijaloga, a ne sukoba.“

„Shvatila sam da promjene ne dolaze odjednom. Počinju malim stvarima, da glasno kažeš šta misliš, da podržiš drugu osobu, da se pojaviš na sastanku, da glasaš. To su politički činovi. Akademija mi je otvorila oči i dala hrabrost da vjerujem da i ja mogu nešto promijeniti. I moram naglasiti da mi je drago što me je drugarica pozvala da dođem!“

Lejla ne zna da li će se jednog dana aktivno uključiti u politiku, ali zna da više ne želi biti po strani.

„Ne želim da o meni odlučuju oni koji me ne poznaju. Želim biti dio razgovora, dio odluka, dio promjene.“

Lejlina priča je priča mnogih mladih LGBTI+ osoba koje smatraju da su suvišne u ovom društvu i da jedinu nadu za svoj opstanak vide izvan BiH, ali Lejla je prvi put kroz Akademiju političkog aktivizma osjetila da i njen glas ima težinu.

Ovu aktivnost je podržala Vlada Kanade kroz projekat "Building Political Power in the Margins: Strengthening Civic Participation of Rural Women and LGBTI+ People in Tuzla Canton through Education, Skills Training, and Community-Based Advocacy"

Zahvalni smo Kanadi na doprinosu ovom projektu putem Fonda za lokalne inicijative Kanade.

Stavovi izneseni u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno stavove Vlade Kanade.