top of page

Rodno nebinarni_e, ali i ponosni_e: Raširimo krila, odbijmo kutije društva.

Updated: Jan 11, 2022

Serijal članaka „Rodno nebinarni_e, ali i ponosni_e“, pokrenut je s idejom pružanja neophodnih platformi i prostora za priče, probleme i pitanja s kojima se susreću rodno nebinarne osobe i njihove porodice. Bitno je napomenuti da je nebinarnost mnogo više od onoga kako ga naše društvo percipira i definira. Naše društvo je naviklo na jasne četverokutne kutije u koje mogu samo da strpaju ljude, pa tako pokušavaju i s rodnom nebinarnošću, svakodnevno se gradi i održava kutija koja definira pravila bivanja rodno nebinarnom osobom.


Od malena smo učeni i učene na kutije, život u četiri mala zida prepuna kojekakvih pravila. Sjećam se filma Prayers for Bobby (Molitva za Bobija) i scene kada ga majka natjera da stanuje u jako uskom i skučenom potkrovlju (čitaj tavanu), na čije zidove, podove i plafon lijepi poruke iz Biblije o tome kako se muškarac mora ponašati. E, upravo tako možemo zamisliti i ove društvene kutije. Taj nas prostor sam po sebi guši, jer nas jako ograničava, a te poruke koje su ispisane po svim zidovima, podu i plafonu ne dopuštaju nam da dišemo svojim plućima. A, šta kada se neko odvaži izaći iz te kutije, da raširi svoja krila i leti slobodno? E pa tada ga/ju društvo odmah sputava i pokušava vratiti u kutiju.


Stalno slušamo kako je naše društvo zapelo u vremenu i prostoru, nema napretka. Zapravo se napredak događa, ali isključivo kroz homofobičnu, mizoginu, transfobičnu i rasističku prizmu razmišljanja – bitno je ovdje spomenuti sve to jer jednostavno jedna mržnja ne ide bez druge.


Naše društvo je shvatilo da ne može kontrolirati identitet osobe i dijeliti nas na dvije grupe, stoga stvara novu kutiju pod izlikom prihvaćanja ili tolerancije, a ta kutija nema ništa drugo za cilj nego kontroliranje identiteta i njegovog izražavanja. Razmišljanje koje protiče iz prizme koje spomenuh ne dopušta slobodno razmišljanje već u okov stavlja i one koji tako razmišljaju, a i one koji ne žele.


Heteronormativno, cis, heteroseksualno društvo jednostavno je preuzelo ulogu definiranja identiteta svih ljudi pa i rodno nebinarnih osoba, ponovo pod izlikom prihvatanja, ravnopravnosti, a zapravo govorimo o jednoj čistoj mržnji i željom za kontrolom i moći.


Masa znači moć u našem društvu. Imati pod kontrolom tako širok spektar identiteta i ljudi jednostavno daje neopisivu moć kontrole nad ljudima i njihovim sudbinama. Odakle zapravo dolazi ova moja analiza i stav?


Potiču od toga da se danas mnoge rodno nebinarne osobe pitaju da li izgledaju dovoljno androgino i da li njihov spoljašnji izgled, ponašanje ili karakter mogu ući u ovu treću kutiju nebinarnosti. Nebinarnost se sve češće predstavlja kao nešto između muškarca i žene (ponovo se vraćamo na primarne kutije), identitet koji zapravo mora da izgleda dovoljno specifično, sadrži karakteristike dva cis roda ili na neki način luta između njih.


Prava istina je da rodno nebinarna osoba ne mora da izgleda kako je naše društvo danas definira. Sloboda izvan kutija jeste jedan od ciljeva postojanja različitih rodnih identiteta, osjećaj slobode i kontrole nad vlastitim identitetom.


Ma, da li ste svjesni_e koliko je lakše kada osjetite kontrolu nad sobom, nema kontrole od drugih i onog moraš biti ovakav ili ovakva. Jednostavno bivam i uživam u tom bivanju. Ne postoji prepreka koja može da zaustavi, nema onih poruka na zidovima, ma nema ni zidova jer ih svemir ne prepoznaje. Suprotno od kontrole, slobodu motivira ljubav, ona proizilazi iz ravnopravnosti i integriteta. Nema zabrana, granica, plafona, samo otvoreno plavo nebo.


Nadam se da će se moje metafore shvatiti jer je jako teško objasniti taj osjećaj slobode dok ga sami_e ne osjetimo. Kada osjetite to, jednostavno nikada više ne želite nazad u onu kutiju, želite biti slobodni_e i živjeti. Eh, tada se budi revolt koji danas imamo, tada se budi jasan otpor od heteronormativnosti i društvenih kutija. Hajdemo zajedno svakodnevno cijepati kutije jer nas one guše, ne dopuštaju nam da slobodno dišemo. Dajmo si pravo da napravimo vrata, izađemo iz kutije i kažemo zbogom normama koje nam društvo nameće.


Zato, raširite svoja krila, dopustite si da letite slobodno i uživate u svom bivstvovanju. Prepustite se strujama koje vas nose u slobodi i budite istinski, identični i jedinstveni, budite iskreni prema sebi. Dopustite si ono što vam društvo ne dopušta – Slobodu identiteta.


Članak je nastao u sklopu projekta "Acces to Justice for LGBTI persons in Tuzla Canton" koji je finansiran od strane Norveškog Helsinškog komiteta, ali ne izražava nužno stavove Norveškog Helsinškog komiteta nego isključivo autora/ice.

Opmerkingen


bottom of page