3. Nisam se bunila kada bi neko na nekoj književnoj večeri ili festivalu komentarisao moj izgled, a ne moj tekst. Izdvajam kao favorite "gdje si kupila cipele" i "šta znači ta tetovaža" sa moje prve promocije. Takođe konstantno komentarisanje moje visine i kako su, čitajući moje priče, mislili da sam "veća". 4. Pa sam onda mislila kako je bolje da se previše ne sređujem pred neko čitanje jer će me tako, tobož, shvatiti ozbiljno. Spisateljica s maskarom je automatski površna i ti fazoni. 5. Nisam se bunila kada bi me prije dodjele neke nagrade ili promocije knjige pitali "a šta ćeš obući" umjesto "a šta ćeš reći", ili čak "hoćeš li se sama šminkati". 6. Kada mi je fotograf tokom jednog intervjua rekao da treba više da se smijem, ja sam se smijala. 3/4 su bile fotke, 1/4 moj intervju. 7. Gledala sam ćutke kako muškarci koji su osvajali druge ili treće ili utješne nagrade na konkursima gdje sam odnijela prvu postaju članovi žirija/organizatori tih istih festivala, časopisa, konkursa i polako se pretvaraju u naše "velike književne nade". 8. Prihvatala sam komentare i savjete "velikih pisaca" čak i onda kada dati komentari nisu imali nikakvu konstruktivnu vrijednost samo zato što su to bili "stariji pisci" i, uviđam sad, mahom muškarci. 9. Prihvatala sam da mi muškarci nešto objašnjavaju i razjašnjavaju čak i onda kada bismo oboje bili jednako upućeni u datu temu. Koristila bih riječi poput "da, naravno, ali s druge strane..." kako ne bih zvučala suviše oštro čak i onda kada bi sagovornik rekao krajnju banalnost/glupost. 10. Moja su čitanja bila najavljivana riječima "ova lijepa mlada dama" i "pio bih šampanjac s njom pod mjesečinom". A ja bih izašla i pročitala. Pa to mrtvom štukom da uzmeš i išamaraš. Lana je također pozvala svoje kolegice da istupe sa svojim pričama i komentarima kako bi izmijenile iskustva.
top of page
bottom of page