Zrinka Pavlić: Desestljećima se žene po zdravstvenim ustanovama uvjeravalo da jednostavno moraju sti

😀 ). Ali je "super mi je moj novi ginekolog" bilo prozvano "otkrivanjem preintimnih detalja". U odnosu na ovo s kiretažom to je banalna stvar, nebitna anegdota, samo jedan štiklec iz rubrike raznih apsurda internetskih rasprava, ali to je također UOBIČAJENA reakcija, vrlo česta pojava. Nemoj mi, ženska glavo, spominjat ginekologa jer ću onda morat postat svjestan da imaš spolni organ, a postojanje tvojeg spolnog organa u bilo kojem kontekstu izvan seksa i psovke je ODVRATNO. Ogledava se to u još mnogo stvari, od sitnih do krupnih. Recimo, higijenski ulošci koštaju faking 2 kune po komadu. Dvije. Kune. Po. Komadu. Djeluje vam jeftino? OK. Ajmo onda ovako. Prosječnoj ženi s prosječnim - oprostite što to spominjem - menstrualnim ciklusom treba MINIMALNO 15 uložaka mjesečno, i to je - BILIV JU MI!!! - nevjerojatno štedljiva procjena. Ja znam da ih meni treba barem dvostruko toliko, a prilično sam sigurna da će i dobar dio žena koji ovo čita pomisliti: "Petnaest? Pa to mi je samo za prva dva dana!" Pa sad računajte, zbrajajte, množite i pokušajte procijeniti koliko si je kapitalizam brutalno omastio brk samo zbog jednog posve normalnog stanja ženskog tijela. Ili još bolje - pokušajte s usporedbom. Što bi bilo da vam svaki put kad koristite toaletni papr netko naplati 2 kune po listiću? Ne biste li se osjećali prevarenima i iskorištenima? Ne biste li mislili da netko dobro debelo zarađuje na pukom funkcioniranju vašeg tijela? Znam, naravno, zarađuje se i na drugim pukim funkcijama naših tijela, ali u slučaju toaletnog papira ili, štajaznam, u slučaju hrane barem imate izbora jeftinije-skuplje, a ovdje izbora zapravo i nema. Cijene uložaka baš i ne variraju previše. No tu se još toliko ne bunimo jer, bože moj, neću se buniti dok je sve u redu, bog-fro da sam zdrava, ajd, izdržat ću tih (MINIMUM MINIMUMA) trideset kuna mjesečno. No onda DOĐU PROBLEMI. Trebaš kiretažu, hormonalne nadomjestke, dobiješ miome, ciste ili nedajbože nešto gore. Kada je jedna žena prije pet-šest godina pred američkim Kongresom izložila dobro istražen i utemeljen prijedlog da se hormonalna kontracepcija stavi na popis lijekova koji su pokriveni osiguranjem, dobar dio zastupnika ju je ne samo ismijao, nego je i prozvao KURVOM koja hoće da netko drugi financira njezine seksualne eskapade. Potpuno su zanemarili VEĆI DIO dokumenta, u kojem se govorilo o drugim medicinskim primjenama hormonalne kotracepcije, uključujući tretman polilcističnih jajnika - stanja koje bez odgovarajućeg tretmana može dovesti do vrlo teške i ozbiljne bolesti, karcinoma jajnika. Prijedlog je odbijen. Ženama se, pokazuju podaci, isto tako i mnogo češće predlažu invazivni zahvati u liječenju raznih "ženskih bolesti" negoli se takvi zahvati predlažu muškarcima u liječenju njihovih, lijekovi za liječenje određenih bolesti ženskog reproduktivnog sustava (npr. Esmya, dosta učinkovit lijek za liječenje mioma na maternici) u pravilu su jezivo skupi (u Hrvatskoj, čak i uz dopunsko osiguranje i činjenicu da lijek JEST na listi HZZO-a, morat ćete doplatiti 500 kuna), epiduralna anestezija pri porodu smatra se luksuzom - ma, šta - pri porodu će te nazvati razmaženom kravetinom čim poželiš bilo što napraviti onako kako je tebi ugodnije ili manje bolno, a ako kojim slučajem platiš porod u privatnom rodilištu zato što, ĐUBRE JEDNO, možda želiš imati vlastitu sobu i da ti nakon što rodiš donesu nešto pošteno za pojesti - samo gledaj što će ti dežurni promatrači reći na to. Neću ni počinjati o dojenju u javnosti. To je dodatna podtema. Ali ukratko - pokazivanje sisa u javnosti okej je samo pred fotografima za rubriku "djevojka dana". Inače sakrij tu sisurinu, odurna ženturačo, i doji svoje derište u zahodu. Po mogućnosti podrumskom. Iako, naravno, MAJKU smatramo svetinjom i svaku ženu koja nije majka i ne doji ćemo također popljuvati kao izrod. A još onda pokušaj o tome pričati u javnosti - komentar da iznosiš "preintimne detalje" najblaže je što ćeš doživjeti. I zato ne, priča o kiretaži na živo NIJE priča o lošem tretmanu pacijenata u hrvatskom zdravstvenom sustavu. To DIJELOM možda ima veze s time. No priča o kiretaži na živo priča je o tome da su žene i u zdravstvenom sustavu potlačena i obezvrijeđena skupina. Komentari koji to negiraju, komentari koji to nazivaju "iznošenjem preintimnih detalja" vrlo su ilustrativni i vrlo jasno pokazuju iz kojeg to stava potječe. Autorica: Zrinka Pavlić preneseno u cjelosti sa njezinog facebook profila