top of page

Zašto sam ljuta?

Članak je nastao uz podršku Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE u sklopu projekta Unaprjeđenje sistema zaštite LGBTI osoba u Tuzlanskom kantonu.


Neki će reći da su sve Azre ljute, ali ova Azra je najljući čili. Ljuta sam jer sam sa 6 godina prvi put postala svjesna svog roda i njegovog mjesta u svijetu. Nena je uporno, godinama, govorila da je očekivala muško unuče, jer je prvo bilo žensko, a šta će im još jedno žensko, još s tolikom razlikom u godinama?

Godinama slušajući tu priču, usudila sam se upitati: „A šta meni fali? Zašto bih bila bolja kao muško?“

Samo mi je odgovorila: „ Da neko nosi prezime i da se brine o ocu.“ (Nije spomenula mamu.)

„A zar misliš da se ja neću brinuti o roditeljima kad budem velika?“

Muk. Znala je da hoću.

Nena je, generalno, bila dobra osoba i vjerovatno nije ni shvatala kako moj dječiji um percipira to što ona govori. Bila je indoktrinirana, produkt svih misli koje su je okruživale godinama i sredine u kojoj je odrasla. Iako je dobila unuka godinama poslije mene, i dalje smo joj i sestra i ja bile daleko draže. To nije bio slučaj s drugom nenom. Prvo unuče, pa još i muško, ponos i dika cijelog sela. Iako nije nosio njeno prezime (djedovo, da budem tačnija), bio je muško, s velikim m. Koliko njih se može pohvaliti da je imalo prvo muško unuče? Prvo, pa muško unuče je bilo maženo i paženo od svih. Roditelji su radili u inostranstvu, pa je morala nadomjestiti i njihovu ljubav. Od silne ljubavi za prvo, pa muško unuče, nije bilo mjesta za druge, ali se neposlušna mlađa kćerka odlučila poroditi. I to, avaj, rodila žensko. Gore od toga je samo da je rodila biće s neljudskom glavom. Nakon nekog vremena, izrod ženski se usudio da dijeli prijestolje s prvim, pa muškim unučetom, ali neće dok je ona živa. Princ, divni, krasni nikad ne bi počupao ruže, gdje bi on razbio šoljicu? Ona vještica je sve to uradila, zato je i ne voli, ali niko to ne razumije. Slučaj je htio da se prvo, pa muško unuče preseli u inostranstvo, ali da dolazi stalno, svakih par mjeseci. Par mjeseci se pretvorilo u raspust, pa u svake dvije godine... Prvo, pa muško unuče je prestalo i zvati. Tad se sjetila da ima i neke dvije unuke, pa nisu ni one loše. Gleda ona kako unuke obilaze komšiluk, pa možda bi i njene došle. Kako li se ono zovu? Pitat će kad je nazove mlađa kćerka, ona starija je nije nazvala godinu dana, ali dolazila je prošle godine. Zove svoje mile unuke, govori kako je ona njih uvijek voljela, samo nije znala pokazati. Ali, godine prošle, a ožiljak nepravde i manjka ljubavi je još uvijek tu.

Nismo sve dovoljno jake da se odupremo serviranim i prožvakanim informacijama i da odlučimo da taj način razmišljanja ustvari degradira nas i druge ljude oko nas. Upravo žene su kroz historiju najviše podilazile muškarcima i kad to osjetiš na svojoj koži, još od strane ženskih članova porodice, koji treba da te štite, posebno zaboli. Iz tog razloga sam izostavila djedove iz priče. Vidimo taj influens i danas kad je neko od 20 godina nesposoban za peglanje košulje. Ženama ne dozvoljavaju izbor. Od prve godine za igranje dobijemo šerpe, šoljice, bebe, kolica, barbike, od prvih trenutaka nas pripremaju za boravak u kući i brizi za druge. I nije to uopšte loša stvar, da vrijedi i obrnuto. Dječacima se ne daju bebe, jer će (ne daj Bože nikome) postati gay. Ironija je veća što u našoj državi upravo gay osobe ne mogu usvojiti djecu. Djevojčice ne uzimaju puške, jer to podstiče na nasilje??? Očito podstiče samo fragilni ženski mozak, muški se lahko tome odupire. Dokaz je stanje u Afganistanu, pa zna se ko hoda s puškama, a ko traži pravo na školovanje. Eto, dragi moji roditelji, šta se desi ako djevojčicama ne oduzmete puške na vrijeme.

Tolike stereotipe nosimo na leđima, da moramo imati armiranu kičmu kako se ne bismo slomile. A lome nas stalno i neće odustati ako šutimo i sliježemo ramenima. Biti feministkinja ne znači imati stalni posao od 40 radnih sati u sedmici i dobivati platu za to. Nema plate, a ni radnog vremena. Feministkinja si i kad prijateljici u nasilnoj vezi pokušavaš pomoći, feministkinja si kad prijatelju na kafi kažeš da je izustio nešto seksističko, feministkinja si kad roditeljima kažeš da ne planiraš imati djecu, feministkinja si kad prijatelju/ici pomažeš da izađe iz ormara, feministkinja si kad to ponosno kažeš i svojim primjerom, načelima i feminističkom teorijom srušiš sve stereotipe. Kad im kažeš: "Da, super sam osoba, ali nisam brat, sestra sam i da, jesam, feministkinja, a ti imaš pogrešnu percepciju toga, ali rado ću ti objasniti zašto i ti da budeš feminista/kinja."



Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Tuzlanskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Comments


  • Facebook
  • Twitter
  • YouTube
  • Instagram
bottom of page