Prostor koji gradimo zajedno: šta sve nastaje u novom Prostoru za mlade u Tuzli?
- Apr 21
- 7 min read

Renoviranje Prostora za mlade u Tuzli za nas nikada nije bilo samo pitanje uređenja enterijera, zamjene podova ili osvježavanja zidova. Od samog početka, ovo je bio pokušaj da se stvori prostor koji ima smisao, koji odgovara stvarnim potrebama ljudi i koji će živjeti kroz zajednicu koja ga koristi. Prostor koji nije “gotov” u trenutku kada se završi renoviranje, nego tek tada počinje.
Upravo zato smo odlučili da ne pretpostavljamo šta je mladima potrebno, nego da pitamo. Putem naših društvenih mreža pozvali smo vas da podijelite svoje ideje, želje i prijedloge, šta biste voljeli vidjeti u ovom prostoru, šta vam nedostaje, šta biste pokrenuli da imate gdje.
Odaziv nas je iskreno iznenadio. Stiglo je mnogo prijedloga, različitih, maštovitih, konkretnih. Ono što je bilo posebno vrijedno jeste da se veliki broj ljudi nije samo zadržao na idejama, nego je izrazio spremnost da aktivno učestvuje, da vodi radionice, dijeli znanje, gradi sadržaj zajedno s nama.
To nam je još jednom potvrdilo ono što smo već naslućivali: potreba za ovakvim prostorom postoji. Ljudi žele mjesto gdje mogu doći, ostati, učestvovati i biti dio nečega.
Prostor za mlade zamišljamo kao mjesto susreta, razmjene i razvoja. Kao siguran prostor, posebno važan za LGBTI+ zajednicu, ali i za sve mlade ljude koji traže okruženje u kojem mogu biti autentični, bez pritiska i bez potrebe da se prilagođavaju. To je prostor u kojem se grade odnosi, u kojem nastaju prijateljstva i u kojem se, kroz različite aktivnosti, razvijaju vještine i interesi.
Kada postoji prostor i kada postoji sadržaj, stvari počinju da se dešavaju same od sebe. Ljudi dolaze jer imaju gdje, i ostaju jer imaju zašto. Upravo zbog toga smatramo da je važno ponuditi što više različitih aktivnosti, jer u toj raznolikosti svako može pronaći nešto svoje.
U nastavku donosimo samo dio ideja koje su predložene. Svaka od njih nosi potencijal da ovaj prostor učini živim, dinamičnim i relevantnim.
Kada te neko napadne – znaš li šta uraditi?
Jedna od ideja koja se snažno izdvojila jeste kurs samoodbrane koji bi vodila Selvira, naša dugogodišnja saradnica koja je već ranije održavala edukacije o sigurnosti u javnom prostoru. Ono što ove radionice čini posebno vrijednim jeste njihova praktičnost, ne radi se o teoriji, nego o konkretnim situacijama koje se mogu desiti bilo kome.
Učili smo kako reagovati kada smo na podu, kada smo pritisnuti uz zid, kada napad dolazi s leđa ili sprijeda. Učili smo kako se izvući iz situacije u kojoj se čini da nema izlaza. Takvo znanje ne služi samo u kriznim momentima, ono mijenja način na koji se krećemo kroz svijet, jer donosi osjećaj sigurnosti i kontrole.
Ponovno pokretanje ovakvih radionica u novom prostoru za nas nije samo još jedna aktivnost, to je ulaganje u sigurnost zajednice.
Boks kao terapija: udarac, znoj i osjećaj kontrole
Na sličnom tragu, ali kroz drugačiji pristup tijelu, dolazi i ideja o treninzima boksa i kickboxa koje bi vodio naš prijatelj i saveznik Bakir. Kao neko ko se aktivno bavi tajlandskim boksom, Bakir donosi perspektivu discipline, fokusa i rada na sebi kroz fizičku aktivnost.

Njegova ideja nije samo trening, nego stvaranje prostora gdje se razvijaju refleksi, gdje se uči kako zaštititi sebe, ali i gdje se gradi samopouzdanje kroz rad sa vlastitim tijelom. U vremenu kada se mnogo toga dešava na nivou uma, ovakve aktivnosti nas vraćaju u tijelo i podsjećaju koliko je važno osjećati snagu i stabilnost u sebi.
Fizička aktivnost, posebno kroz borilačke vještine i fitness, ima snažan uticaj na mentalno zdravlje. Redovno kretanje smanjuje nivo stresa, poboljšava raspoloženje i povećava osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom. Borilačke vještine dodatno razvijaju koordinaciju, reflekse i disciplinu, ali i osjećaj sigurnosti. Kada učimo kako se kretati, reagovati i zauzeti prostor, mijenja se i način na koji doživljavamo sebe u svijetu.
Dođeš bez talenta, odeš sa slikom: umjetnost za sve
Kreativni segment prostora također ima svoje mjesto. Jedna od ideja koja je izazvala veliko interesovanje jeste radionica slikanja u impresionističkom stilu, koju je predložio Alija. Ono što ovu ideju čini posebnom jeste njena dostupnost, nije potrebno prethodno znanje, iskustvo ili “talent”.

Aktivnosti poput slikanja nisu važne samo kao hobi, nego i kao način obrade emocija i iskustava. Kroz kreativni proces ljudi mogu izraziti ono što je teško staviti u riječi. Istraživanja
pokazuju da kreativno izražavanje smanjuje stres, poboljšava fokus i doprinosi osjećaju zadovoljstva. Nije važno kako nešto izgleda, važan je proces stvaranja i kontakt sa sobom koji se kroz njega razvija.
Impresionizam omogućava da kroz boju, potez i osjećaj dočaramo ono što vidimo ili osjećamo. Nema pogrešnog načina, nema savršenstva kojem se teži. Ideja da svako dođe praznih ruku, a ode sa vlastitim djelom koje može ponijeti kući, stvara potpuno drugačiji odnos prema umjetnosti, ona postaje iskustvo, a ne rezultat.
U prostoru koji želimo graditi, ovakve aktivnosti nisu dodatak, one su njegov sastavni dio.
“Da, i…” – improv koji mijenja način razmišljanja
Lejla donosi nešto što se teško može objasniti dok se ne doživi: improvizaciju. Kroz jednostavno pravilo “da i…”, improv otvara prostor za beskrajne mogućnosti. Svaka ideja se prihvata, svaka se nadograđuje, i iz toga nastaje nešto potpuno novo.
Improvizacija se često doživljava kao komedija, ali njeni benefiti su mnogo širi. Kroz improv razvijamo sposobnost spontanog reagovanja, aktivnog slušanja i fleksibilnog razmišljanja. Psihološki gledano, improv smanjuje strah od greške i povećava toleranciju na neizvjesnost, što je izuzetno važno u svakodnevnom životu. Također, jača socijalne vještine i samopouzdanje, jer učimo vjerovati vlastitim reakcijama i intuiciji.
Ono što improv radi na dubljem nivou jeste da nas uči fleksibilnosti, brzom reagovanju, slušanju i prisutnosti. U jednom trenutku scena može biti komična, u drugom ozbiljna, a zatim ponovo zaokrenuti. Učimo se snalaziti u nepredvidivom, što je možda i jedna od najvažnijih vještina u svakodnevnom životu.
Šta ako konačno imaš gdje pričati o onome što te muči?
Veliki broj prijedloga odnosio se na mentalno zdravlje i potrebu za prostorom u kojem se može govoriti otvoreno. Pričaonice sa psihoterapeutima, koje bi vodila između ostalog i geštalt psihoterapeutkinja Sedina, zamišljene su kao susreti u kojima nije potrebno imati rješenje, dovoljno je imati potrebu da se nešto podijeli.

Prostori za otvoren razgovor, poput pričaonica sa psihoterapeutima, imaju važnu psihološku funkciju. Dijeljenje iskustava u sigurnom okruženju smanjuje osjećaj izolacije i pomaže ljudima da normalizuju ono kroz šta prolaze. Često već sama činjenica da smo saslušani bez osuđivanja ima terapijski efekat. U takvim prostorima razvija se i osjećaj zajedništva, koji je ključan za mentalno zdravlje.
Teme mogu biti različite: anksioznost, stres, samopouzdanje, odnosi, zahvalnost. Ono što ostaje isto jeste osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti. U takvom prostoru ljudi imaju priliku da budu viđeni i saslušani, što je često prvi korak ka promjeni.
Zašto se stalno ne razumijemo? (i kako da to promijenimo)
Radionice o odnosima koje bi vodio psihoterapeut Alija otvaraju pitanja koja su svima bliska, ali rijetko sistematski istražena. Kako komuniciramo? Kako slušamo? Šta zapravo čujemo kada druga osoba govori?
Poseban fokus stavlja se na konflikt. Umjesto da ga izbjegavamo ili doživljavamo kao problem, ovdje se konflikt posmatra kao nešto što može imati funkciju, ako znamo kako ga koristiti. Učenje kako se svađati možda zvuči neobično, ali upravo u tome leži mogućnost za zdravije odnose.
Seksualno zdravlje bez srama: vrijeme je da pričamo
Edukacije o seksualnom zdravlju, koje bi vodio dr. Zoran, bave se temama koje su često prisutne, ali rijetko otvoreno diskutovane. Prevencija spolno prenosivih infekcija, razumijevanje vlastitog tijela i odgovorno ponašanje, sve su to teme koje zahtijevaju prostor za razgovor.

Uz to, dodatne edukacije o seksu i intimnosti koje će nam voditi Alija, seks terapeut u edukaciji, otvaraju pitanja koja su često obavijena tišinom i nelagodom. Upravo zato su ovakvi sadržaji važni, jer razbijaju stigmu i omogućavaju informisan pristup vlastitom zdravlju i
iskustvu. Seks terapija je grana psihoterapije koja se bavi seksualnošću kao važnim dijelom ljudskog iskustva.
Ona ne podrazumijeva samo razgovor o seksu, nego istraživanje odnosa prema tijelu, želji, granicama, stidu, komunikaciji i intimnosti. U terapijskom prostoru ljudi imaju priliku govoriti o temama koje su često tabuizirane, od nesigurnosti i blokada, do pitanja želje, identiteta i odnosa. Cilj nije “popraviti” osobu, nego razviti zdraviji, svjesniji i slobodniji odnos prema vlastitoj seksualnosti.
Zvuk koji liječi: šta je zapravo muzikoterapija?
Muzikoterapija, koju planira Admir, uvodi nas u svijet zvuka kao sredstva regulacije i opuštanja. Kroz zvučne čaše, ritam, vibracije i slušanje, otvara se prostor za drugačiji kontakt sa sobom.
Muzikoterapija je terapijski pristup koji koristi zvuk, ritam i muziku kao alat za regulaciju emocija i nervnog sistema. Istraživanja pokazuju da muzika direktno utiče na mozak i može smanjiti stres, regulisati disanje i puls, te potaknuti osjećaj smirenosti ili energije, ovisno o ritmu i frekvenciji. U muzikoterapiji nije važno znati svirati ili pjevati, fokus je na iskustvu slušanja, osjećanja vibracije i povezivanja sa sobom kroz zvuk.
Ovo nije klasična muzička radionica, ovo je iskustvo. Prostor u kojem zvuk postaje način da se otpusti napetost, da se uspori i da se pronađe mir.
Možeš li stvarno biti prisutan? (ili stalno negdje žuriš)
Vođene meditacije i mindfulness radionice koje bi vodio Anel bave se možda najjednostavnijom, ali i najtežom stvari: biti prisutan. Kroz priče, iskustva i vođene vježbe, učimo kako usporiti i obratiti pažnju na ono što se dešava sada.
Mindfulness ili svjesna prisutnost podrazumijeva obraćanje pažnje na sadašnji trenutak bez osuđivanja. Iako zvuči jednostavno, većina ljudi provodi veliki dio vremena u mislima o prošlosti ili budućnosti. Prakse mindfulnessa pomažu u regulaciji stresa, povećavaju koncentraciju i poboljšavaju emocionalnu stabilnost. Kroz redovno prakticiranje razvijamo sposobnost da budemo u kontaktu sa sobom i svojim iskustvom, onakvim kakvo jeste.
Ovo nije samo tehnika opuštanja, to je način da drugačije doživimo svakodnevicu.
Druženje bez cilja (i zašto nam to najviše treba)
Pored svih strukturiranih aktivnosti, ono što se stalno vraća kao potreba jeste jednostavno druženje. Game nights, kvizovi, filmske projekcije, book club, ples, kuhanje, sve su to načini da budemo zajedno bez posebnog cilja.

U vremenu u kojem je većina kontakta digitalna, ovakvi susreti vraćaju ono što često nedostaje: spontanost, razgovor, prisutnost.
Prostor će biti opremljen tako da omogući upravo takve trenutke od društvenih igara i knjiga do tehničkih mogućnosti za organizovanje različitih događaja.
Ovo nije naš prostor – ovo je vaš prostor
Sve ove ideje predstavljaju samo dio onoga što je predloženo, ali dovoljno jasno pokazuju u kojem pravcu želimo ići. Ne želimo prostor koji će biti unaprijed definisan i zatvoren. Želimo prostor koji se razvija zajedno sa ljudima koji ga koriste.
Zahvalni smo svima koji su već podijelili svoje ideje, ali ovo je tek početak. Poziv ostaje otvoren svima koji žele doprinijeti, bilo kroz radionicu, inicijativu ili jednostavno prisustvo.
Prostor za mlade nije nešto što mi pravimo za vas.
To je nešto što pravimo zajedno.
Autorica: Emina




Comments